Page 82 - Kalendar_2010

Antun (5), Đurka, Đuro (8), Franjo, Grgo, Ivan (8), Ivo (2), Jakob, Jozo, Luka (2),
Marko (2), Martin (2), Matija, Mato (4), Mišo, Nikola (2), Pavo, Stipan (2), Tomo,
Živko. Od ukupno 55, kod 21 kuće porezni obveznik je udovica, što govori o raz-
mjerno kratkome životnom vijeku muškaraca. Kako vidimo, Vršenda je tada još
gotovo stopostotno hrvatska.
Godine 1754. vršendski je učitelj Marko Lovak, latinski ne zna, samo nekoliko
pjesama, osim toga ništa. Njegovo bi znanje ipak udovoljavalo zahtjevima kad bi
seljani barem zimi slali svoju djecu u školu. U selu ima 558 osoba koji se mogu i 148
koji se još ne mogu ispovijedati. Svi su katolici, i to Hrvati („horvátok”), (F. Ga-
lambos: A Pécsváradi a. u. k. i. 1775-ig. U: Baranyai Helytörténetírás 1974–75, str.
128).
Godine 1761. selo nema učitelja. Odraslih osoba ima 458, a djece 148, jezik im
je hrvatski. Godine 1776. učitelj je Martin Mártonfy, koji je pet godina u selu, stan
mu je nedavno obnovljen. Osam godina poslije tu učiteljuje 32-godišnji Georgius
Perger, njemački i hrvatski zna dobro, a madžarski osrednje. U njegovu domu, koji
je u vrlo lošem stanju, ima dvije sobe, jedna služi kao škola. Selo ima 761 stanovni-
ka, većinom su Hrvati, a manjim dijelom Nijemci; svi su katolici (E. Petrovich:
Baranya m. XVIII. sz..., 189).
Budući da je selo hrvatsko, službeni urbar (Urbarium Szela Versende) 1767. g.
tiskan je na hrvatskom jeziku! Među inim, u njemu čitamo da vršendski kmetovi
vino mogu točiti „od Blagdana svet. Mihovila do szvetkovine sz. Gyurgya”, a „darva
za graaghiu seglianom imase brez plachje dopustiti” (drva za građu seljacima ima se
brez plaće dopustiti).
Godine 1775. u selu živi 558 Hrvata (L. Szita, A pécsváradi apátság..., 123), a
1783. „većinu čine Hrvati, a ima i nešto Nijemaca” (E. Petrovich: Baranya m. XVIII.
sz..., 184).
U državnom popisu iz 1784–1787. stoji da u komorskom selu „Vörsöndu” u 125
kuća stanuje 141 obitelj, 801 osoba. Oženjenih ima 182, neoženjenih 230, žena 389,
kmetova 79, želira 86, između 1. i 12. g. 122 osoba.
Godine 1810. vršendski je učitelj 32-godišnji Johann Héner, podučava na nje-
mačkom i hrvatskom jeziku. Školska se zgrada sastoji od tri sobe, jedna je učiteljeva,
druga svećenikova, a treća je učionica. Devetnaest godina poslije, zbog dvije narod-
nosti, djeca su podijeljena u tri skupine, gdje ima 55, 35, odnosno 36 učenika. Učitelj
je 56-godišnji Johann Héner, rođen u Babracu (Babarc), ostarjeli čovjek. Govori nje-
mački i prilično dobro hrvatski (E. Petrovich: Baranya megye népoktatása... U:
Baranyai Helytörténetírás 1974–75, str. 304).
Prema državnom popisu iz 1828. g. Vršenda ima 160 domaćinstava, od toga 106
hrvatskih, 49 njemačkih, tri madžarska i dva ciganska. Kod Hrvata uočavamo nova
prezimena: Antolović, Babić, Batinić, Birjanac, Đurin, Kajin, Klajić, Klobučar,
Kolarić, Kozarac, Krizmanić, Lisac, Polić, Pustaija, Stipanov i Žilić.
Prema B. Unyiu, 1833. g. u Vršendi stanuje 878 Hrvata (Sokácok-bunyevácok..., 81).

82 Hrvatski kalendar