Page 80 - Kalendar_2010

Pabirci iz povijesti sela Vršende

Budući da je i ime ovoga baranjskog sela slavenskog podrijetla (vršan, koji je vrh
nečega), nema dvojbe da su ga i u davnoj prošlosti nastavali naši sunarodnjaci. Ime
mu se prvi put spominje 1268. g. u obliku Wrsyndh (L. Kiss: Földrajzi..., 690), 1276.
Wersund, a 1289. kao Wersend (Gy. Győrffy: Baranya vármegye...). U turskim def-
terima 1554. bilježi se kao Varsan, sa sedam, a 1583. s 19 poreznih obveznika (A.
Velics–E. Kammerer, II, 606). Na ovdašnju duboku ukorijenjenost našega čovjeka
upućuju i prezimena Hazudijac (1695), Hazudić (1723) i Hazudija (1724) koja su
tvorena od naselja zvanog Hazugd koje se u 13–17. stoljeću još nalazilo na vršend-
skom području (D. Csánky: Magyaro. történelmi…, 489).
O ranoj nazočnosti Hrvata bjelodano svjedoče i razni državni popisi te napose
crkvene matične knjige. Prema biskupu I. Antunoviću 1696. g. u Vršendi stanuju
isključivo Hrvati (Razprava…, 66), i to 24 obitelji (I. Taba: Baranya m. népessége…,
26), a imena su im zapisana ovako: Jakobovics Péter (seoski knez), Polyák István,
Vuk Miklós, Gráho Jakab, Babrancsovics Pál, Illia István, Babitcz Gergely, Baczva-
nics György, Kecz Ivanko, Bassa Mihály, Borics Mihály, Kutsár János. Posjedovali
su 11 volova, 67 jutara zemlje i 29 „motika” vinograda”, od čega su dobili 50 akova
vina.
Da je Vršenda gotovo posve hrvatska i u 18. stoljeću, vidimo i iz popisa 1715. g.
kada ondje nalazimo 25 kmetskih obitelji kojima su prezimena: Bačvanin, Banovac,
Barjaktar, Borić, Buković (vjerojatno Vuković), Bunjevac, Đuričin, Grajin, Graho,
Grgin, Kovač, Kovačević, Lovak, Matanović, Paša, Pašin, Pavin (3), Tomić i
Vukman. Csonka i Hossu (dvije obitelji) vjerojatno su prijevodi njihovih hrvatskih
nadimaka Krnja i Dugački. Seoski je knez Karady, koga već 1723. bilježe kao
Karadacz. Broj žitelja procjenjuje se na 86 (Baranyay: A rácok elterjedése..., 13).
Urodi im 268 požunskih mjerica jesenske i proljetne žitarice (najviše, 18, imao je
Ilija Banovac), imaju 23 „kose” livade, od vinograda dobivaju 47 mjerica vina. Od
životinja imaju: 44 vola, 11 konja, 39 krava, 38 teladi i 81 svinju. Kukuruza ne siju
iako za to neko vrijeme nisu trebali davati desetinu. U vršendskom hataru vinograd
imaju i desetorica iz drugih sela. Drva za ogrjev imaju dovoljno. Vodenicu nemaju.
U popisu iz 1720. g. čitamo da Vršenđani nemaju dosta livade, pa su je prisiljeni
unajmljivati na drugome mjestu, plaćajući plast sijena po 17 krajcara. Ovdje stoji
nadalje da vršendski vinograd slabo rodi, od jedne „motike” 3–4, a najčešće samo
1–2 mjerice. Cijena vina bila je jedna forinta i 50 denara. Te godine neki se
Vršenđani bave i trgovinom, ali im je prihod neznatan. Uočavamo smanjenje kmet-
skih obitelji (20). Ovdje više ne nalazimo obitelji Vukman i Đuričin, a javlja se
Marković (koga biraju za seoskoga kneza).
Starodrevna crkva, posvećena Sv. Mihajlu arhanđelu, obnovljena je 1720. g., a i
nakon tridesetak godina je drvena, s trščanim krovom. Budući da je župni stan (ple-

80 Hrvatski kalendar