Page 91 - Kalendar_2010

nje upotrijebljeno je ponovno, tek je stariji svijet gledajući kako se radi, govorio: Da
je tu danas naših starih taracara, ne bi taj posao izgledao ovako, i to uz neke vidove
nove tehnologije. Ostanimo na tom trgu. To je svojevremeno bilo mjesto i za pijace
(tržnice), srijedom i subotom. Tu se dovozila svakojaka roba, trg je bio krcato pun
konjske zaprege, ali se na odvojenomu mjestu prodavala perad, opet drugdje sir i
mlijeko. Za ribu, zna se, bilo je mjesto na samoj obali Šugavice. To je bila lijepo
izgrađena pijaca s deset-petnaest mjesta.
Na glavnom trgu, ako stanemo ispred Varoške kuće pa gledamo prema Šugavici,
s desne strane sasvim blizu pločnika bili su poredani fijakeri, njih čak tridesetak, a
po nekim starim zapisima i više. A fijakeristi, domalo bez izuzetka, bili su naši
Bunjevci s Dolnjaka. Oni su ostali ipak
donekle seljaci, ono malo zemlje što im
je preostalo nakon diobe, lako su
obradili, pa su ostalo vrijeme provodili
na onom „placu” koji se nazivao i
„pljuckalo” jer su tamo provodili vrijeme
ljudi koji su čekali da ih ugleda sreća, pa
da ih netko odvede u nadnicu ili na bilo
kakav posao. Bilo ih je dosta bez stalnog
zaposlenja. Da ne zaboravim, malo po-
dalje, blizu obale Šugavice, na omanjem
trgu zvanom vinska pijaca, bili su
„smješteni” kiridžijaši, također svi naši
Bunjevci. Dok su fijakeristi slovili za
finiji svijet, kiridžijaši su bili poznati po
pijančenju, po svađama i tučnjavama. Ni
slučajno se nije desilo da iz iste kuće
bude i fijakerist i kiridžijaš. Po svom
Andrija Marić sa suprugom
izgledu ova neka podjela posla nasljeđi-
u svome fijakeru
vala se s oca na sina. Nikako da među
jednima ili drugima bude i jednog s
Fancage. Fancažani, čini se, imali su i bolje i više zemlje, pa nisu bili prisiljeni tamo
na jednom od spomenuta dva trga drežditi, zepsti i kisnuti čekajući mušteriju.
Obišao sam pola Dolnjaka dok nisam pronašao makar jednu kuću u kojoj se
čuvaju stare slike o fijakeristima. A bilo ih, kako rekoh, baš dosta. Na priloženim
fotografijama možete vidjeti posljednjeg fijakerista Andriju Marića, zvanog Pirokov.
Njega i njegovu i danas živu suprugu vidite na jednoj slici, a imao je već samo
jednog konja, dok su Laca i Pipun imali po dva čilaša. A i Rajčićevi, pa Orlovčevi
su bili fijakeristi. Vozili su oni i trijezne i pijane pa i svirce-tamburaše, osobito kada
su pratili svatove. Svatovi su pak bili na glasu ako je bilo od običnog više fijakera.
Kada su bili nešto bogatiji svatovi, čak su i konji bili iskićeni.

Hrvatski kalendar 91