Page 91 - Kalendar_2010
P. 91

nje upotrijebljeno je ponovno, tek je stariji svijet gledajući kako se radi, govorio: Da
                       je tu danas naših starih taracara, ne bi taj posao izgledao ovako, i to uz neke vidove
                       nove tehnologije. Ostanimo na tom trgu. To je svojevremeno bilo mjesto i za pijace
                       (tržnice), srijedom i subotom. Tu se dovozila svakojaka roba, trg je bio krcato pun
                       konjske zaprege, ali se na odvojenomu mjestu prodavala perad, opet drugdje sir i
                       mlijeko. Za ribu, zna se, bilo je mjesto na samoj obali Šugavice. To je bila lijepo
                       izgrađena pijaca s deset-petnaest mjesta.
                          Na glavnom trgu, ako stanemo ispred Varoške kuće pa gledamo prema Šugavici,
                       s desne strane sasvim blizu pločnika bili su poredani fijakeri, njih čak tridesetak, a
                       po nekim starim zapisima i više. A fijakeristi, domalo bez izuzetka, bili su naši
                       Bunjevci s Dolnjaka. Oni su ostali ipak
                       donekle seljaci, ono malo zemlje što im
                       je preostalo nakon diobe, lako su
                       obradili, pa su ostalo vrijeme provodili
                       na onom „placu” koji se nazivao i
                       „pljuckalo” jer su tamo provodili vrijeme
                       ljudi koji su čekali da ih ugleda sreća, pa
                       da ih netko odvede u nadnicu ili na bilo
                       kakav posao. Bilo ih je dosta bez stalnog
                       zaposlenja. Da ne zaboravim, malo po-
                       dalje, blizu obale Šugavice, na omanjem
                       trgu zvanom vinska pijaca, bili su
                       „smješteni” kiridžijaši, također svi naši
                       Bunjevci. Dok su fijakeristi slovili za
                       finiji svijet, kiridžijaši su bili poznati po
                       pijančenju, po svađama i tučnjavama. Ni
                       slučajno se nije desilo da iz iste kuće
                       bude i fijakerist i kiridžijaš. Po svom
                                                                    Andrija Marić sa suprugom
                       izgledu ova neka podjela posla nasljeđi-
                                                                         u svome fijakeru
                       vala se s oca na sina. Nikako da među
                       jednima ili drugima bude i jednog s
                       Fancage. Fancažani, čini se, imali su i bolje i više zemlje, pa nisu bili prisiljeni tamo
                       na jednom od spomenuta dva trga drežditi, zepsti i kisnuti čekajući mušteriju.
                          Obišao sam pola Dolnjaka dok nisam pronašao makar jednu kuću u kojoj se
                       čuvaju stare slike o fijakeristima. A bilo ih, kako rekoh, baš dosta. Na priloženim
                       fotografijama možete vidjeti posljednjeg fijakerista Andriju Marića, zvanog Pirokov.
                       Njega i njegovu i danas živu suprugu vidite na jednoj slici, a imao je već samo
                       jednog konja, dok su Laca i Pipun imali po dva čilaša. A i Rajčićevi, pa Orlovčevi
                       su bili fijakeristi. Vozili su oni i trijezne i pijane pa i svirce-tamburaše, osobito kada
                       su pratili svatove. Svatovi su pak bili na glasu ako je bilo od običnog više fijakera.
                       Kada su bili nešto bogatiji svatovi, čak su i konji bili iskićeni.


                       Hrvatski kalendar                                                       91
   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96