Page 92 - Kalendar_2010
P. 92

Bilo je i takvih fijakerista koji su imali stalne mušterije. Obično su se liječnici
                        koristili fijakerima. Poznati liječnik Graug, čije ime čuva jedna uličica u samom
                        središtu, sjećam se, dolazio je fijakerom liječiti našeg Baću, i to besplatno. Naravno,
                        nismo mu ostali dužni. Za Uskrs je dobio najljepše jagnje. Treba reći da su oni
                        „bolji” imali fijaker-saonice za zimu, a na konjima praporci, pa sve zvoni, a saonice
                        klize fino po utabanome snijegu.
                           Sjećam se ona dva mladića koji su potkraj četrdesetih stasali u momke. Nedje-
                        ljom predvečer oni sjedaju u fijaker Béle Nagya, jedinog mađarskog fijakerista.
                        Njegov je fijaker bio doista specijalan. Kotači, odnosno šine na njima, bile su oblo-
                        žene s 2-3 cm debelom gumom. Njemu je pripala čast da vozi mladence na crkveno
                        vjenčanje, a njega su odabrala i spomenuta dva momka kada su krenuli na igranku
                        na Fancagi. I njegov se fijaker vidi na priloženoj fotografiji. Pirokov fijaker koji stoji
                        nasred trga – a da mu nije tamo pravo mjesto – odaje pak prijašnji izgled ovog trga.
                                                              Tu se već pojavljuju i autobusi, jedno vri-
                                                              jeme im tu bilo stajalište.
                                                                A i fijakeristi su bili svoje vrste
                                                              obješenjaci. Voljeli su zbijati šale na ra-
                                                              čun jedni drugih. Obično su njih nekoli-
                                                              cina izlazili na željeznički kolodvor da
                                                              pričekaju vlak i da uhvate možda nekog
                                                              od putnika. U neposrednoj blizini kolo-
                                                              dvora, tada očito još nije bilo onih gole-
                                                              mih platana, smjestio je svoj vrtuljak
                                                              jedan od onih koji su obilazili proštenja,
                                                              na sreću dječurlije. Dogovore se dvojica
                                                              fijakerista da svoga starijeg kolegu
                                                              posade na vrtuljak. Platili oni za njega i
                                                              dvije cijene, a toga majstora nagovore da
                                                              ne zaustavi tu spravu kada stigne ajziban,
                                                              kako su oni vlak zvali. Tako i bi. Vlak
                                                              stiže, a stari Adam J. se vrti i vrti, te
                           Béla Nagy i njegov „svečani” fijaker   nikako da siđe i stigne do svoga fijakera.
                            (sa specijalnim kotačima na gume)   I ostade on bez mušterije. Naravno, nika-
                               vozi mladence s vjenčanja     da više nije zaželio sjesti u vrtuljak, a ona
                                                             dvojica su još dugo prepričavali taj za
                                                             njih veseli događaj.
                           Može se, naravno, nazvati normalnim tijekom sve to što se zbilo za ovih nekoliko
                        desetljeća. Tako, poput fijakerista i kiridžijaša, nestala su mnoga stara zanimanja.
                        Malo ih je koji znaju da je dosta našega svijeta radilo i na dunavskim lađama, čak u
                        ono vrijeme kada su lađe konjima vukli uzvodno. Malo ih je koji znaju da je otac
                        nekadašnjeg kalačkog biskupa Íjjasa (prvotno prezime Ikotić) bio lađar, a lađar je bio


                        92                                                     Hrvatski kalendar
   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97