Page 90 - Kalendar_2010

stvari našim lutajućim majstorima. Tako se dugo pričalo za naše taracare da su jed-
nom prilikom izmoreni od dugog putovanja, čekajući na ajziban (vlak) za Baju, a bili
su rani jutarnji sati, ušli u crkvu u Batosiku. Sjeli oni u klupe pa i zadrijemali.
Međutim, budući da je to bilo vrijeme jutarnje mise, svećenik je u tijeku mise održao
i propovijed, naravno s običnim poučnim sadržajem. A bio je on mladi gromkoga
glasa, te jednom on povišenim glasom izgovori: „Koliko je vas, braćo, i otkuda ste?
A naši taracari, trgnuvši se iz sna, skoče na noge i jedan od njih, vjerojatno poslo-
vođa, veli, isto tako glasno, šestorica taracara smo iz Baje i četiri nabijača. (Uzgred
da vam spomenem da sam hrvatski naziv taracari pronašao u jednom starom
Kolendaru iz 1846. godine.). Eto, toliko, ilustracije radi, o našim zidarima-tambu-
rašima i taracarima. Na moju veliku sreću, u rodbini sam našao staru sliku od preko
pedeset godina na kojoj, priloženo tekstu, vidi se dio tih nekadašnjih tamburaša.
Što još reći o našim starim zidarima-tamburašima i taracarima? Oni su uistinu
morali krenuti u bijeli svijet jer se kuće u njihovo vrijeme u ovom Dolnjaku gradile
uglavnom od zemlje, pa su žutu zemlju ipak lakše nabavili nego skupe opeke.
Dobrano poslije su prvo prešli na valjke, zvane ćerpič, a po tome se zvao i dio hatara
blizu grada, odonud su vozili zemlju za kuće. Taracari su pak dosta brzo završili
posao na glavnom trgu nazvanom po Svetom Trojstvu, i još nekim glavnim ulicama.
Tragovi njihova rada i danas se mogu prepoznati u Baji. O njima se čak poveo raz-
govor ovih godina kada su preuređivali spomenuti glavni trg ispred Varoške kuće.
Gradski oci su naime odlučili da se ne narušava prijašnji izgled trga. To isto kame-

Slijeva se vidi zdanje Varoške kuće

90 Hrvatski kalendar