Page 138 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 138
snu, bit će da je iz novinarskih kancelarija - znate i one su na istom
gangu - začujem ne baš razumljivi razgovor na našem ovaj-j-j-,
kako bi reko, na našem državnom jeziku. Ošamućen i kao pritučen
siđem na ulicu.
Po glavi mi je zujalo baš ko u košnici. Pa, zar smo, draga braćo
i sestre, dotle stigli?! Obuze me i tuga i srdžba. Naprimstvo, sitio
sam se jedne stare i vrlo mudre narodne poslovice: „Od glave riba
smrdi!” I još nečega, naprimstvo, što niki pjesnik od naših napiso:
Za narodnost našu
Piše se i kaže:
Južni smo Slaveni,
Al’ ni taj ne laže
– Barem ne po meni –
Da svakim danom
Mjesto ono „južni”,
Postajemo tužni!
138
