Page 116 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 116
Gdje si?
Slobodo nijema, što šutiš, što tužiš?
Nad domovinom hrabri sinci bdiju.
Pukla je zora, vrijeme j’ da se odužiš,
Da ti se nesnosne verige razbiju.
A gdje li su britki, svijetli mači,
Usklik bodrenja što u borbu zove,
Leprš trobojnice što svagda junači
Da s’ stoljetne more nikad ne ponove?
A gdje li je pest svemoćna, opaka,
Da smrvi zlobu, neljudstvo tirana?
Oh, gdje si, željo, spasiteljsko žarka,
Slobodo sveta, tajom osanjana?
Pa zar da s’ u tebe više ne nadamo
Da ćeš prigrliti cijeli rod nam sužnji?
Mi, sokoli tvoji – kuneći se – znamo
Da će nam osvanut slobode dan sudnji!
Budimpešta, u listopadu 1956.
116
