Page 111 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 111
Tako su godine tekle,
Gorčine pune, teške.
Mračne i pored sunca
I batrgali smo pješke,
Tjerani poput junca.
Vas je rodila majka,
Baš kada sunce granu
Lijepe, vesele i zdrave.
Vašim rođenjem planu
Radost na naše glave!
Skoknite, školska vrata
Svuda otvorena su za vas,
Bogatstvo knjiga čeka,
Znanje je najveće danas
Što uzdiže čovjeka.
Učiti, učiti, učiti,
Ne propuštati ni slova,
I Domovina mila
Nesamljivoga kova,
Znanjem je stekla krila!
1962.
111
