Page 109 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 109
Ded, skokni, ded, cupni,
Nek’ se ruka hvata,
Nek se vidi kako sestra grli brata,
Kako s’ u momčadi lica jedra, vedra,
Kako s’ njišu obla, divojačka njedra.
Poklade su, braćo, veselje nek’ teče,
Glas tambura zove: u kolo, Bunjevče.
Pjesnik kaže: „Ne uzimaj tuđe,
niti svoje daj,
Bunjevačko ime nikad ne izdaj!”
Ne stidi se roda svog, ni majčine riči,
Sočnom ikavicom do groba se diči.
Poklade su, braćo, veselje nek’ teče,
Glas tambura zove: u kolo, Bunjevče.
U bajskoj varoši, kraj plavog Dunava
Nek’ preljska zabava svist nam ukrašava.
A diljem siverne, naše krasne Bačke,
Nek’ se dugo čuju pisme bunjevačke.
Poklade su, braćo, veselje nek’ teče,
Glas tambura zove: u kolo, Bunjevče.
Neka nas noć ova razbudi istinski,
I Šokce i Race – etnički smo bliski.
Razdragano srce nek’ nam navik klikće:
Bilo nas je uvik, ima nas, i bit će!
Poklade su, braćo, veselje nek’ teče,
Glas tambura zove: u kolo, Bunjevče.
109
