Page 104 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 104
Mi smo u ovoj...
Mi smo u ovoj
Zemlji iznikli,
Ona je vrelo
Našeg postojanja,
Svagdanji ritam
Kome smo svikli,
Utjelovljenje
Čekanja i sanja.
Ova je zemlja
Neslomnog kova,
Kolijevka, majka
Za sve nas,
Život i smrt
Naših pradjedova,
Duga šarena,
Nadanje i spas.
Njena su polja
Široka pruga,
A plodne njive
Blagdanski sag
Što poput rijeke
Šumi, vijuga
A svaki njen kutić –
Domaći prag.
I dok nam ljeta
Bezbrižno grabe
Putanjom svojom
104
