Page 102 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Razmišljanje

Preda mnom čaše pune stoje,
U njima slutim osjećaje svoje,
I kada ih naiskap osušim,
Zajedno ću s njima da pjevušim,
I zaveslati čamcem bez brige,
Špiljom vječnog spokojstva i sige.

Budimpešta, 1980.

102