Page 87 - Kalendar_2021

Prijateljstva. U četvrtom razre-
du gimnazije bilo nas je četrna-
estero, deset djevojaka i četiri mla-
dića. Mi dečki smo imali društvo
zvano „ĐIJM” (Đuro, Ivo, Jozo,
Marin). Svugdje smo išli zajedno,
u svemu smo pomagali jedan
drugomu. Rodila se među nama
jaka i čvrsta prijateljska veza koja
živi i dandanas. Ako se sretnemo,
iako je već prošlo više od pedeset
godina, bude se u nama nekadaš-
nji osjećaji zajednice. Voljeli i poš- Emmaus u Orašju u kasnim sedamdesetim godinama
tivali smo jedan drugoga i poma-
gali jedan drugomu. Tako se rodio među nama osjećaj sigurnosti, povjerenja,
upućenosti jedan na drugog. Imao sam prijatelje i u đačkom domu i u drugim raz-
redima, sama škola je bila jedna velika zajednica, osjećali smo se u njoj kao u obite-
lji. Zato ću se uvijek osjećati članom te bivše srpskohrvatske, a i današnje hrvatske
zajednice.

Kako bi mogao opisati duh koji je vladao u toj nekadašnjoj gimnaziji?
Život u toj školi i đačkom domu bio je poseban životni osjećaj, kako bi Englezi rekli
„feeling”. U školi je vladala kolektivna svijest. Što to znači? Nisu nas povezivali
samo škola, iste okolnosti, zajednički život, nego i zajedničko podrijetlo i nacional-
na svijest, da smo Slaveni, da smo Hrvati, da pripadamo istom narodu.

Kako si nastavio svoj život nakon mature?
Nakon gimnazije sam nastavio školovanje na području telekomunikacije. Postao
sam elektromehaničar i zaposlio se u Mohaču u telefonskoj centrali Mađarske poš-
te. Tamo sam radio do mirovine, do 2001. godine. Usput sam se usavršavao, postao
sam inženjer, a od 1986. sam bio voditelj mohačke centrale. Bio sam na višemjeseč-
nim tečajevima u Irskoj i Švedskoj da bih upoznao najmoderniju tehnologiju i mo-
gućnosti za moderniziranje mađarske telekomunikacije.

Što ti je dala gimnazija osim obrazovanja?
Jako mnogo sam dobio u one četiri godine. Dala mi je u prvom redu mogućnost za
dalje učenje i znanje jezika. Tijekom svog života, kako u privatnom tako i u poslov-
nom, redovito sam se koristio hrvatskim jezikom. Mnogima sam pomogao sa zna-
njem hrvatskog jezika, u prvom redu Mađarima na raznim putovanjima. Često sam
bio i u ulozi prevoditelja na raznim poslovnim sastancima. Dobio sam od škole
– što je možda jednako toliko važno – i svjetonazor: odlučnost, držanje, samo-
pouzdanje, hrabrost, jednu sigurnu pozadinu i zato nisam se bojao izaći u život, u
svijet.
Danas se gimnazija i đački dom nalaze na jednome mjestu, naša djeca ne moraju
putovati po gradu, nego samo prijeđu preko dvorišta i u školi su. Znatno im je lakše
nego nekad vama. No unatoč promjenama vidim mnogo zajedničkih crta između

2021 HRVATSKI KALENDAR 83