Page 85 - Kalendar_2021

KOLEKTIVNA SVIJEST I SVJETONAZOR

Ivo Antolović govori o danima kada je bio učenik
„Naše gimnazije” u Budimpešti

Lijepo sunčano popodne, drugi dan Uskrsa. Emmaus u Orašju, u Vršendi. Jedva ima ljudi, po-
drumi su zatvoreni. Ispred našega podruma orahovo je drvo (naravno), stavili smo ispod njega
stol i stolce. Sjedimo, pijemo vino, slušamo cigansku glazbu iz susjedstva, razgovaramo. Pri-
sjećamo se vremena kada je u Orašju bilo mnogo ljudi: Šokaca, Švaba, Mađara. Razgovaramo
s Ujom, točnije rečeno ispitujem ga o davnim danima, o školi gdje je maturirao, gdje je proveo
svoje najteže, ali i najljepše dane.

Poznajem te od male maloći, znam kako živiš i što si
postigao u svom životu. Znam da si dobar, pošten,
otvoren i ustrajan u svom radu. Sad me zanima tvoj
put iz Vršende do Budimpešte.
Da, u Vršendi je sve počelo, kada je u vršendsku
Južnoslavensku opću školu došla učiteljica Santovkinja
Ljubica Galić. Tada je u Vršendi pokraj mađarske po-
stojala i naša osnovna škola. Ta škola bila je odvojena od
mađarske, imala je posebnog učitelja, to jest učiteljicu,
posebne prostorije, raspored, programe, a nastava je
išla na narodnosnom jeziku. Ljubica Galić bila je daro-
vita, nije predavala samo jezik i upoznavala nas s kultu-
rom, nego je i ples uvela u nastavu. Ona je potražila šo-
kačke obitelji i nagovorila ih da umjesto mađarske opće
škole upišu svoju djecu u južnoslavensku. Tako sam i ja
novu školsku godinu, treću, počeo u narodnosnoj školi.

Znači, dvije godine pohađao si mađarsku osnovnu školu, također si dvije godine
proveo u južnoslavenskoj osnovnoj školi, a onda...
Da, nakon četvrtog razreda smo s jednim mojim prijateljem i rođakom Markom
Antolovićem odlučili da ćemo se upisati u Državnu južnoslavensku osnovnu školu
u Pečuhu. Bilo je ljeto, i krenuli smo u Pečuh sami, bez roditelja, bez toga da smo
znali gdje se nalazi ta škola. Bilo je to u neku ruku znatiželja i pustolovina. Čim smo
stigli u Pečuh, odmah smo pojeli sladoled, a onda se uspješno upisali u školu. Na-
kon osmog razreda već nije bilo pitanje gdje ću nastaviti učenje. U našem je razredu
bila prirodna misao da školovanje nastavimo u Srpsko-hrvatskoj gimnaziji u Bu-
dimpešti, a ne u jednoj mađarskoj.

Kada si započeo školovanje u gimnaziji?
Upisao sam se 1957., a 1961. sam maturirao.

Koji su bili prvi dojmovi u novoj sredini?
Mi koji smo došli iz Pečuha naviknuli smo se na đački dom na zajednički život.
Živjeti po pravilima đačkog doma nije značilo ništa novo. Međutim, novost je bila

2021 HRVATSKI KALENDAR 81