Page 86 - Kalendar_2021

u tome da smo se u Budimpešti upoznali s učenicima iz cijele Mađarske. Bijahu
Šokci, Bunjevci, Srbi, a i Mađari. U školi smo sve predmete učili na našem jeziku,
osim mađarskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti.

Tada se gimnazija nalazila na Trgu ruža, a đački dom u Munkácsyjevoj ulici.
I kao što si mi rekao, svaki ste dan pješice odlazili u školu. Kako se tada odvijao
život u domu?
Bilo nas je dvanaestero u spavaćim sobama. Ustajali smo u šest sati ujutro, nakon
toga je bila gimnastika, umivanje, spremanje, pregled soba, i na kraju doručak.
U osam smo već bili u školi i tamo ostajali do oko pola tri, a kada smo imali zbor,
onda do pola pet. Popodnevno je učenje trajalo od četiri do sedam s jednim odmo-
rom od petnaest minuta. Dežurni su učenici u domu posebno učili i svaki dan se
mijenjali. Nakon popodnevnoga učenja bila je večera, a nakon večere primopredaja.
Tada su se dežurni učenici mijenjali i ocijenili smo dan: prema tome koliko smo
dobili petica ili jedinica, tako su nas pohvalili ili kaznili. Nakon toga smo bili slo-
bodni do spavanja. U zgradi nije bilo kupaonica, samo umivaonika, zato smo se
samo tjedno jedanput, petkom kupali u Széchenyijevu kupalištu.

Nekadašnja Srpsko-hrvatska gimnazija danas je Hrvatski vrtić, osnovna škola,
gimnazija i đački dom (HOŠIG), obrazovno i kulturno središte u Budimpešti,
gdje središnju ulogu ima njegovanje hrvatske kulture. Djeca plešu, pjevaju, reci-
tiraju, a odnedavno i glume. Kako je bilo u vaše vrijeme?
Kulturni je život bio također intenzivan, ali ja nisam baš sudjelovao u njemu, bio
sam samo član pjevačkoga zbora. Više me zanimalo učenje, znanost, fantastika.
Tako se rodila pjesma o meni:

„Gujaš Jozo tamburicu svira,
a naš Ivo cili dan študira.” 1

Kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti moram te pitati čega se sjećaš iz
tog predmeta? Što je ostalo u tvojem pamćenju? Možeš li se sjetiti nekih naslova
ili autora?
Volio sam pjesme Ivana Gorana Kovačića, rado sam čitao Marina Držića i moderni-
jeg Miroslava Krležu... Ostali su mi naprimjer u pamćenju stihovi Petra Preradovića:
„Bože mili, kud sam zašo!
Noć me stigla u tuđinju,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svud go kamen noge gaze,
Trudne noge po pustinju!”

Moram ti reći da si bio vrlo hrabar. I onda kada si krenuo s 11 godina sam sa
svojim prijateljem u Pečuh, i onda kada si odlučio da ćeš se školovati u dalekoj
Budimpešti. Što ti je dalo snagu, što ti je pomoglo da izdržiš?

1 Ovdje u značenju razmišljati.

82 2021 HRVATSKI KALENDAR