Page 83 - Kalendar_2021
P. 83
– To nije svećeničko djelo bilo, na ovu misao bi mogao bar ki dojti. Ja sam imao
prijatelje u Željeznom, Vulkaprodrštofu, Cindrofu, ki su čuda hodili Celje piše, a mi
smo htili onda samo s autobusi putovati. Nekako nam se je jako zavidilo to, kako
dojdu pišaki u Celje iz naše krajine, Frakanave, Fileža, pak onda smo se ovako ga-
nuli. Mi smo si va kalendaru našli put, kim su naši ljudi hodili. Ljeto na ljeto se je
broj hodočasnikov povećao, onda nam je došla i Putujuća Marija Celjanska, oblju-
bili smo ovo druženje s Petrovišćani, Nardarci, Čatarci, Undanci, Kisežani, ki smo
skupasložili i postali dobri prijatelji jedan drugomu. Meni je jako teško bilo pred
dvimi ljeti, kad sam išao samo jedan dan i lani jedan dan.
– Za zlatno svečevanje duhovničkoga zvanja ste si dali postaviti na hodočasnom
mjestu Peruške Marije i spomenik Presvetomu Trojstvu.
– U mojem programu čuda svega se je preminjilo. Ja sam si jako hotio u Hrvat-
skom Židanu na kiritof držati svoju zlatu mašu, ali to je onda odrinuto na nedilju,
23. augustuša. Po drugi naselji potiho sam svečevao, na Undi, Plajgoru, Kisegu,
Sambotelu. Na svako mjesto idem s blagoslovom i molitvom u koj prosim Duha
svetoga da stupi doli med nas i da nas pelja, čuva i okripi. Koraki su mi kratki postali
i svenek ćedu biti kraći i znam, jednom ću morati sjesti s baticom ili prez batice.
Tolikimi su si položili pri Peruškoj Mariji svoje spomenike da sam si ja oto mislio
da i ja ću si postaviti jednoga spomenika. Ča je danas ovde, sve će pojti, mnogo će
se svega pozabiti, malo će svega ostati. Spomeniki ćedu čuvati to mjesto i svi ti ki
smo tomu mjestu sveženi. Tako sam ćutio da mi je to mjesto drago i sam se ofrovao
za njega i tako ću i nadalje, dok budem mogao. Kip Presvetoga Trojstva čuva svece,
kapelu i turam i nadalje bude zagovornik naš pred nebeskim Ocem.
– Vaše žitvotno djelo ocijenili su zvanarednim državne vlasti, civilna društva, a i
hrvatski krug.
– Človik je u poslovanju na kojega ga je Gospodin Bog izibrao, kamo ga je biškup
postavio kot jednoga svećenika i ovde ja poslujem da si glasim čistoću moje vjere
i da to ljudem predajem. Ako pak vidim negde ča nezgodnoga, to onda človik malo
proba riješiti, malo popraviti. S ovimi misli pak dojdedu poslovanja ka se moradu
ispuniti, s kimi smo sveženi u ovi djeli. Zato ja svenek glasim i mirno morem reći
da svaka nagrada, od najmanje do najveće, to nije samo moja, nego moje ime je
vandano, ali su u njoj dilniki svi ti, ki su uza me stali da smo si mogli ovo poslovanje
ispuniti.
– Tako su jedno vrime govorili da ćete se na stare dane odseliti na Plajgor i uživati
u miru i tišini.
– Zaista sam imao svenek tu misao da ako ustarnem, idem na Plajgor. Tamo je od
gospodina školnika familija uzidala stan ki su imali sina, duhovnika da ima u sta-
rosti kamo pojti počinuti. Po njevoj smrti je ov dom postao dom svih onih duhov-
nikov ki dojdedu u mirovinu i nimaju kade mjesta počinuti. Ova misao, kad imam
osamdeset ljet, jako-jako duboko se je preobrnula. Sada ako bi morao pojti tako da
me biškup odredi točno i potpuno u mirovinu, onda već na Plajgor ne bi išao. Nima
osamdeset-ljetni človik već u sebi toga žitka da bi si mogao sam sebe čuvati, čistiti,
sam sebe urediti. I mali Plajgor je tako mali postao da tamo jednu osobu postaviti
2021 HRVATSKI KALENDAR 79