Page 86 - Kalendar_2016

33-tol-108_Layout 1 2015.11.02. 13:06 Page 82

Hrvatica iz Pogana – Aga Dragovac

Agica Dragovac rodila se prije pedeset i nešto godina u Poganu, selu čija je načelnica već
treći mandat. Agica je čuvarica narodnoga blaga Hrvata, blaga iz prošlosti obitelji
Dragovac. Potaknula je prije više od petnaest godina utemeljenje Ženskoga pjevačkog
zbora Snaše, majka je 20-godišnje kćeri Dije. S radošću se sjeća djetinjstva i svojih praba-
ka, bake... Prabaka se zvala Manda Kozarić, kada se Agica rodila imala je osamdeset godi-
na i jedva je znala mađarski, govorila je hrvatski... Živjeli su u velikoj obiteljskoj zadruzi, u
kući u kojoj danas stanuje Agica sa svojom obitelji. Nismo se selili i „svašt” je ostalo u kući,
na tavanu, u kuhinji, u staroj kuhinji, štali, na dvorištu... Do dana današnjeg pod brižnom
Agičinom rukom. Svi Agičini
Dragovci naraštajima su u selu. Za
svoju obitelj zna podatke od 1711.
godine. Nositelja prezimena Dra -
govac ima mnogo u selu, ali
Agičini Dragovci nisu se selili, uvi-
jek su k njima došle njihove žene.
I tako je ostalo... Imale su žene
mnogo djece, ali mnoga su umrla,
onda to nije bilo tako važno, ako je
„njetko” umro, u drugoj godini već
je imala drugo dijete. „Ja znam
kako je jedna moja baka imala
jedanaestero djece, a samo dvoje
Aga Dragovac na svojoj izložbi
su ostali. Jedan od njih je moj pra-
u mjesnom domu kulture
djed, i još neka žena.” Po papirima
što je Agica našla, zvala se Marica Pavić i bila je Salantkinja, udala se u Pogan. „Baka mi je
pričala da je znala kuda se udaje, i kako bi se rado vratila u Salantu, ali ne zna kako treba
ići, jer kolima su je donijeli...”
Stari nikada nisu govorili odakle su došli, pisati nisu baš znali. Šezdesetih godina onda
se već promijenilo svašta, djeca idu u Pečuh u škole, oni koji ne rade u zadruzi, odlaze u
Pečuh i Budimpeštu... Obitelji se raspadaju, jedni ostaju kod kuće, rade bašću, drugi u
zadruzi, treći odlaze iz sela, stari kod kuće paze djecu, tada u selu nije bilo vrtića, tek
škola...
„Imam sestru jedanaest godina mlađu. Dobre smo sestre i hvala Bogu što imam sestru
jer ona je mlađa, i sad ja vidim kad pedeset netko prođe, kako je dobro da nisam sama.
Udala se u Lotar, sada žive u Pečuhu, ona je išla u pečušku hrvatsku školu, da se jezik ne
zaboravi. Ja nisam išla, od bake sam naučila što sam mogla, samo sad već nemam s kim
govoriti. Svatko mađarski govori. Malo nas je u Poganu. Malo, da. I ja se čudim. Otkad sam
ja već tu, otkad sam načelnica, vrlo mnogi su umrli, i koja djeca su tu pravila kuću, oni su
tu, ali 70-ih godina nisu dali da u selu grade kuću, i svatko je ošo u Pečuh u panel i oni već
nisu došli natrag. I mješoviti brakovi u Poganu, ima i Nijemaca i Madžara i zato ako su se

2016 Hrvatski kalendar
82