Page 88 - Kalendar_2016
P. 88

33-tol-108_Layout 1  2015.11.02.  13:06  Page 84








                                                           došla doma baki i zajedno smo još živili
                                                           devet godina, i za to devet godina se rodila
                                                           moja kćerka, i ona je tako pazila na nju kao
                                                           ona na me. I to je vrlo dobro bilo vidit. Ja
                                                           sam dala, mnogi kažu, joj stari, ne znaju,
                                                           bolje znadu nego mi što smo znali. I ja sam
                                                           se radovala, ona je kupala nju, obukla nju,
                                                           pazila nju, kad je već išla u vrtić, onda jedva
                                                           je čekala da dođe doma da prepovjeda da
                                                           kako je bilo u vrtiću. Ona je vrlo mnogo joj
                                                           pričala i kako se moglo, bila je već sedam-
                                                           deset i ne znam koliko godina kad se moja
                                                           ćerka rodila, što je ona na svojem životu
                                                           vidla, to je njoj prepovjedala i naš jezik, al
                                                           onda moja kćerka sama nju odranila. Nisam
                                                           ju mogla odnijet u Pečuh u hrvatski vrtić jer
                                                           nije bilo ko će ić po nju, a ja sam imala tako
                                                           radno mjesto da ujutru od tri sata do veče
                                                           do deset, jer ako nisam išla, onda sama ne
                                                           može, pa onda je tu išla u pogansku školu i
                                                           jedva čekala da dođe iz škole. Ona se učila š
                                 Prepun ormar              njom, naučila ju je pisati, računati, svašta, i
                                                           vidila sam da to je bio jedan cilj njoj i dok
                     nije bila tako vrlo stara da nije mogla pomoć, nego već nama trebala nju pomoć 90 godi-
                     na. Uvijek mi kazala da zato se molim da mene ne treba dvorit i da tako morem umrt da
                     ja sam tebi pomogla, tebi ne treba da meni i to nikad neću zaboravit.”
                        Bilo je u Agičinu životu desetak godina kada je živjela izvan Pogana, nije ju baš, kako
                     kaže, zanimala bošnjačka vjera. I onda se vratila u Pogan. Baka joj je pravila mjesto u kući,
                     trebalo je svaki ormar otvoriti i sve pogledati, organizirati zajednički život. Otvorila je
                     ormare, otišla u podrum, na tavan... Sve je donijela dolje. I njena mama stara pitala se šta
                     radi. Šta radiš, kćerko, Agice, šta radiš? A ona joj je odgovorila: „Bako, glejte, hu, kako lije-
                     po, ko je to nosio?” A baka je odgovorila: „To ti je nješta, da znaš što sam ja prodala na va -
                     šaru!?”
                                                             Odonda se ništa nije prodalo iz Agičine
                                                           kuće. Vješti su bili Lukačevi, sve su znali radi-
                                                           ti. Agica je počela sakupljati kod rođaka. Bilo
                                                           je podosta njih koji su bili stari i sami, dogle-
                                                           dala ih je. U obitelji one koji su ostarjeli i
                                                           umrli, svakoga je ona zakopala. I od njih
                                                           sačuvala je obuću i krunicu, biblije... i ne
                                                           misleći onda kakvo je to blago. Agica je
                                                           imala već više izložaba od sakupljenog ma -
                                                           terijala, zadnju 2015. u rodnom selu. Anica
                                                           Lukač, Kata Dragovac, Marica Lukač, Marica
                             Najmlađi imaju što učiti.     Dragovac, Marica Ivesić – to su njezine bake


                                                                            2016 Hrvatski kalendar
                     84
   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93