Page 89 - Kalendar_2016

33-tol-108_Layout 1 2015.11.02. 13:06 Page 85

Ženski pjevački zbor „Snaše” iz Pogana, utemeljen prije više od petnaest godina

i prabake, sve su one imale molitvenike. Među molitvenicima ima i takvih u koje su zapi-
sali tko i kada se rodio i što je i kako bilo, zabilježeno hrvatskim jezikom i mađarskim
pismom. Nove riječi koje nisu znali hrvatski, napisali su mađarski. Agica se i danas putem
stvari, predmeta dodiruje sa svojim predcima.
Poganska je crkva posvećena Kraljici Mira Međugorskoj, oltarski je kip izrađen u
Međugorju. Sestra Agičine bake Kata Radić Semeljac i njezina obitelj organizirali su grad -
nju crkve. Agica je našla u njihovu obiteljskom ormaru sve dokumente oko gradnje crkve
i odnijela ih u seoski muzej, da se vidi tko koliko je radio za crkvu. Stanovnici sela Pogana
bili su pobožni. Prije negoli su imali vlastitu crkvu, išli su pješice u Nijemet na misu. Od sta-
rih je naučila kako se mnogi problemi mogu riješiti pomoću vjere. Treba znati kako vjera
pomaže u obitelji, u odnosu sa susjedima, u selu s drugim ljudima...
Kaže, ako bi se njezina baka rodila u današnje vrijeme, bila bi izvrstan političar. Znala
je kako se može zajedno održati obitelj, čiji je motor ona bila. Živeći s njom, Agica je učila
život, nikoga ne ostavljajući iz svoje družine. Nikoga. Ako je bilo loše, ako je bilo bolje, kod
njih je uvijek svatko sa svakim govorio, nisu se svađali, kod njih toga nema. Ako su se i por-
ječkali, ali ne tako da nisu „divanili” međusobno. Nema toga što se ne može oprostiti, treba
oprostiti, ako oprostiš, kažeš oprosti mi, to je najteže, ali od toga će „nješt biti, iz drugog
neće biti”.
Kada je Agica otvorila podrume, ormare, sve to našla, obukla je žene u selu pa su poče-
le pjevati. Mnogo treba raditi. Treba svake godine jedanput, dva puta treba pogledati
nošnju, prozračiti, paziti na vlagu. Agica ima samo nošnju iz obiteljske baštine. Nošnju
svojih pet obitelji. Jedan mali muzej. Imam sto krilaca. „Imam još i sto godina starih krila-
ca kad još nisu bile suknje. Vrlo rijetko perem nošnju i onda samo sapunom, samo u lad-
noj vodi, ne smije se ona nosit na sunce, samo u lad, nije slobodno peglati, nije slobodno
jer bit će sve žuto i neće izać, joj, mili Bože...”
Branka Pavić Blažetin

Hrvatski kalendar 2016 85