Page 82 - Kalendar_2016

33-tol-108_Layout 1 2015.11.02. 13:06 Page 78

skalina u prirodnoj lipoti i na veselom spravišću s koljnofskimi hodočasniki, a ne nazad nje
i uz fanjsku kavu. Otud jur skupa hodu Bizonjci i Koljnofci, ima nas jur već od trideset piša-
kov. Doline i brigi, krave i biki, divno vrime nam omogući da začarano od lipote ovoga
kraja hodamo u velikom spoju, razumivanju i prijateljstvu. Šmeka nam objed u Mam -
mauwiesu, jednostavno je nemoguće nastaviti put prez dovoljno vode i tekućine. Sad nas
još više gnjavi sunce i vrućina, a prik luga konačno zajdemo do lovačke kapele Sv. Hu ber -
tusa, kade se srušimo na duglje ležanje. Mašni aldov prikazuje za hodočasnike koljnofski
farnik Antal Németh s našim bratom hodočasnikom Markom, a predivna jačka Ave Marije
od šopronske pjevačice još jednoč daje nam do znanja, koji smo mi veliki srićniki i koje sve
milostivne dare moremo dobiti na ovi puti. Malo kasnije to mi potvrdi u riči i Janoš Pinezić
ki je pred tridesetimi ljeti prvi put stupio na celjansko hodočašće s grupom Prodrštofa.
U Schwarczau u alpskom panzionu podilimo mjesto s grupom iz Vul kaprodrštofa, s kimi
smo se dan prije jur strefili i daleko u noć u razgovoru i jačenju hrabrujemo jedan drugo-
ga za zadnji dan, koji nam još čuva brojne kilometare na teškom terenu i krajnjim „biža -
njem” na asfaltu do cilja. Ako poznate onu ćut, kad človik u sebi misli da već ne more da
bi najbolje bilo samo stati i neka bude kako bude, no to nas čas za čas probuje nadvlada-
ti peti dan na pragu uspjeha. Ali započeti put tribi je i završiti, karkako žari, karkako peče,
karkako krvari i nateče, karkako se poti človik i karkako nas muču više sile.... U dvojbi,
muki, suza i potu zajdemo do ganka Celja, luču nas samo 3-4 km do katedrale i od konca
petodnevnoga putovanja oko svita i sebe. Jače tuče noga na ulici, glasnije se artikuliraju
riči pjesme, dokle nas ne pozdravljaju celjanski zvoni, od česa se svako ljeto isto tako koža
naježi. Nij' spasa, nij' recepta, nij' vračtva... Rodi se suza, sama od sebe na naši obrazi, još
da se poklekne pred zlatnom štatuom Celjanske Madone da se otkinu od zubi riči zahva-
le, obećanja, ponude i molitve... „Bog koraca tote, kaj smo mi” – rekao nam je Marko
Mogyorósi, čim smo mi svi vjerniki spolom osvidočeni na ovom shodišću, a još bolje iza
dolaska u Celje...
Timea Horvat

Dio kiseških hodočasnikov pred celjanskom katedralom

2016 Hrvatski kalendar
78