Page 80 - Kalendar_2016

33-tol-108_Layout 1 2015.11.02. 13:06 Page 76

„Bog koraca tote, kaj smo mi!”
Pod bizonjskim križem piše do Celja

Zadnji vikend augustuša u štajerskom Celju/Mariazellu svenek je posvećen velikom gradišćan-
skohrvatskom shodišću k Velikoj Majki Austrije, Majki slavskih narodov i Velikoj Gospi ugar-
skoga naroda. U Ljetu posvećenoga života i pripravi na Biškupsku sinodu o obitelji 2015., kih
petsto ljudi se je u osamnaest grupi piše hodočastilo čez 3-4-5 dani iz Austrije, Ugarske i
Slovačke. Na 92. skupnom shodišću Gradišćanskih Hrvatov se je okupilo – kako svi mediji pišu
– rekordni broj Hrvatov, a u nedilju u okviru velike svetačnosti vjerniki Uzlopa su se lučili od
štatue Putujuće Celjanske Marije, ku je ovput primila fara Čajta. Bizonjska mala grupa od
sedam pišakov bila je jedna od hodočasnih ekipov ka se je 25. augustuša, utorak, u rani jutar-
nji ura našla na putu od dvisto kilometarov.
Sivo-škuri oblaki okružuju
bizonjski turam u svitanju,
kad se pred crikvom najde-
mo mi putniki, ki namjerava-
mo čez pet dani napraviti
put od dvisto kilometarov i
zajti do subote u Celje. Balaž
Martinšić s bratom Mišijem
pred petimi ljeti je prvi put
inicirao da i Bizonjci se ganu
piše na ovo shodišće, a na
tom putu i pomoć i tanače
su im rado podilili Koljnofci,
ki jur tradicionalno pišaču u
Bizonjska grupa nad Željeznom štajersko hodočasno mjes -
to. Pokidob sam osam ljet
dugo išla s kiseškom grupom i pod peljanjem Štefana Dumovića, za devetu priliku sam si
izbrala Bizonjce da vidim kako izgleda njev put, kad se spustu doli do Celja sa sjevera, od
slovačko-ugarsko-austrijske granice. Polako koracamo jur izvan sela šestimi, Martika,
mlada žena s troje dice, dospila je iz ugarskoga sela Halászi jer je imala ogromnu želju
napraviti ov put još pred španjolskim Compostelom. Pišta bači iz Bizonje je jur rutinirani
hodočasnik, nijedno ljeto ne bi izostavio ov put pokore, kot i mladi dijak teologije Vili s
bizonjskimi korijeni. Prik polja, prik Lajte i na asfaltu nas pelja put, polag kukorice u vlas -
ničtvu vjetarnic. Neopisiva je ćut stajati, a i hodati pred nogami orijaških loparic, ke vrije-
da ne samo vjetar nego i godinu začmu mlatiti, za našu veliku nevolju. Pred nami na putu
divlji zeci bižu, a Nickelsdorf nas dočeka pred crikvom u vrime ručenja u godini. Ovde se
nam pridruži Ildika, čija mater je rodom iz Kemlje. Ona jur ne pozna majkin hrvatski jezik,
iako bi imala želju to naučiti u Budimpešti. U velikoj i bliskoj diskusiji na različite teme
nastavljamo shodišće, čas za čas stanemo i moliti. Zdavno isprobana činjenica je da uz
Očenaš laglje teču minute, a i noge laglje miru metare. Hrvatsku molitvu minja ugarska,

2016 Hrvatski kalendar
76