Page 81 - Kalendar_2016

33-tol-108_Layout 1 2015.11.02. 13:06 Page 77

pomiša se i ka-ta hrvatska ter
ugarska jačka, naši junaki
imaju glas na mjestu. Skoro
nevidljivo odleti cijelo otpo-
dne, Breitenbrunn je naša
prva štacija. 45 kilometarov
je za nami, kad se malo
utrudjeno pripravljamo k
maši, ku služi Koljnofac
Marko Mogyorósi, farnik
Kemlje. U svetoj prodiki nag-
lasak dobiju riči pravičnost,
milosrdnost, vjernost i kako
je svaki hodočasni put borba
človika sa samim sobom, a
tako i s Bogom. Pobijediti S koljnofskimi vjerniki u cilju
samoga sebe u dvojbi, pres-
kočiti prepreke, iščistiti se u duši prik boli i mentalno se isključiti iz svakidašnjice, i to je cilj.
Ove dane vik se mora iskristalizirati misao, kako je naš tarhet vjera u boljem, molitva za
naše namjere i prošnje ter velika tuga i batrenje u našem putovanju, koji „križ” človik dob-
rovoljno zame na se. Prvi večer drži za nas još par presenećenj od vičere i posjetom iz
Bizonje, sve do mobilnoga tuširanja jer karkako se čudimo, u Austriji, u novi, moderni
objekti društav u susjedstvu far, ne najde se nigdir nijedna tuškabina. Prava avantura je
pod zvijezdami na otvorenom se prepustiti toplim kapljicam, a i novom iskustvu. S našim
peljačem Balažem Martinšićem nij' pogodbe kad ćemo se ujtro stati i ganuti se ponovo na
put, jur plantavo i šantavo, s boji u sebi, „ovde boli, onde boli”. Grupa biciklistov projde
polag nas, mašu nam. I to je jedan šport. Stariji Austrijanac iz džipa nam nudi sto eurov za
ručenje, što mi diskretno odbijemo s riči „imamo od svega dovoljno”. Gazde na polju
napunjuju naše torbe s grojzem, malinom, jako su srdačni kad čuju da smo si najprzeli,
idemo sve do Celja. Prizor Niuzaljskoga jezera i iz daleka je pojam, kot i panorama iz od -
zgor na Željezno. Naselje Pöttsching i mjesto za noćni počivak drugi dan, čini nam se, sve
je dalje i nekako pogaženo, teško je do njega konačno dospiti. U crikvi skupa dajemo
Gospodinu Bogu hvalu da je nas i ov dan čuvao od većih naporov i problemov. Lecsó,
kojega nam pripravljaju vjerni naš sprohadjač na putu i skrbitelj za svako dobro, Mihalj
Martinšić st. i naša Ildika, u trenutku izgleda, kot da je najbolje jilo cijeloga našega žitka.
U ogromnoj prostoriji je dovoljno mjesta za svakoga, rano idemo na spavanje, sutra je
novi, treći dan, ako ga završimo, jur mirno moremo reći, polovicu puta smo srićno napra-
vili. Ovde je i to velika rič, vjerujte mi! Neobično je da rano ujtro jur sunce žari, kad kleči-
mo pri kapeli polag puta i stisnemo ruke na molitvu. Marijanske pjesme jačuć, krenemo
dalje, u dolini to daleko se čuje. Austrijski penzionist se šeće sa svojim cuckom, srdačno
nas invitira u svoj stan na jedno putno pilo, a na kraju našega gostovanja i kartu nam
štrukne u ruke za bolju orijentaciju. Lozne pute minja asfaltirana cesta, što je čuda teža za
hodanje osebujno za trudne, bolne noge, nego za koracanje na zemlji sve do Würflacha.
Onde nam opet mašu služi gospon Marko ki skoči iz susjednoga sela, kade su smješćeni
njegovi Koljnofci s kimi skupa hodočasti i on. Četvrto jutro nas najde na mostu ki visi na

Hrvatski kalendar 2016 77