Page 53 - Kalendar_2010
P. 53

ri. / Vsza-ko zlo z-da-le ka-be-si. / Vsza Bo-san-zko o-ko vi-di. / Naj od te-be làs ne-
                       zi-de. / Po-szlú-sai drâ-ge zta-res-se. / Vszi-gdar y na-vu-chi-te-le”. Kako je isti nje-
                       mački izvornik osnova obaju prijevoda, ovi tekstovi doista mnogo govore o međuod-
                       nosima naših narječja. Dapače, početnice u cijelosti pružaju iznimno vrijedne i
                       zasigurno plodonosne mogućnosti usporedbe, priopćuje Zoran Velagić.
                       Poznata je abecevica iz 1806. godine koju je sastavio Johannes Sigismund Karner,
                       redovnik pavlinac, župnik u Bizonji. Udžbenik je tiskan pod naslovom Slabikar, aliti
                       jimen knyiz’cza za haszan ladanyzkih skol horvatzkoga naroda va Ugerszkom
                       Kralyevsztvi (…) ofen 1806. Osim toga poznata je abecevica Jožefa Ficka iz 1836.
                       godine  „A.B.C: Knyisicze za diczu horvatskoga naroda va Kralyesztvi Vuger-
                       szkom”. Hrvatski udžbenici u Gradišću tematski i u brojnosti svoj procvat postižu
                       1870-ih godina, priopćuje Šandor Horvat.
                          Školarcima su u 19. stoljeću podučavali ove predmete: Čitanje, Pisanje, Račun,
                       Pjevanje, te mađarski jezik u manjem opsegu, no ne i tako od 1907. godine kada je
                       ministar grof Albert Apponyi uveo svoj zloglasni zakon o nastavi na mađarskom
                       jeziku. Valja dodati da je 1845. uvedena petogodišnja osnovna škola s dva niža i tri
                       viša razreda za djecu od školske dobi (od 6 do 12 godina), a više razrede, takozvanu
                       „posvetenju školu”, prema podravskom nazivu, djeca nisu posjećivala svakodnevno.

                                                          * * *


                       Nove su početnice, jednako kao i cijeli pokušaj reorganizacije školstva, nesumnjivo
                       znatno pridonijele općim nastojanjima na opismenjavanju naroda. Država je ipak
                       imala znatno veće mogućnosti od autora koji su uglavnom pojedinačnim zalaganjem
                       pokušavali opismeniti puk. Ali upravo velike poteškoće kojima je rad potonjih bio
                       duboko prožet, čini njihova nastojanja još važnijim, a isti je taj rad nedvojbeno stvo-
                       rio znatno plodnije tlo nadolazećim “državnim” početnicama. Ipak, uza sve dosad
                       spominjane napore, na kraju 18. stoljeća i dalje susrećemo pritužbe zbog nedostatnog
                       obrazovanja puka, dapače, zbog nedostatka knjiga i učitelja, kakve smo susretali
                       kroz cijelo to stoljeće, zaključuje Zoran Velagić.

                                                                          Odabrao: Đuro Franković






                       Literatura: Sándor Horváth: Iskola, könyv, kultúra http://www.sulinet.hu/oroksegtar/ data/100_falu/
                       Narda/pages/011_iskola_konyv.htm; Andrea Zorka Kinda-Berlakovich: Dvojezično školstvo gradišćan-
                       skih Hrvatov u pred- i pobojnom vrimenu Dokumentacija s biografijami i izvještaji svidkov Eizenstadt,
                       2001; István Nyomárkay: Kultúra és könyvnyomtatás a felvilágosodás korában http://www. epa.hu/
                       00000/ 00032/ 00020/ pdf/nyomarkay.pdf; Zoran Velagić: Nekoliko vidova prosvjetnog rada na hrvat-
                       skom sjeveru osamnaestog stoljeća (internet).


                       Hrvatski kalendar                                                       53
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58