Page 55 - Kalendar_2010

I urednik Kalendara presveta srca Isusova nazive za mjesece rabi po staroj prak-
si molitvenika i kalendara u kojima su označena imena mjeseci i nadnevci na
hrvatskom i latinskom jeziku, npr. siječan(j) – januar itd., i ovdje se našlo mjesta za
„bilježke”, tj. bilješke. Bez iznimke svi u ovom kalendaru tiskani prilozi, i poneki sti-
hovi, izričito katoličkog ozračja, šire stoljetni nauk Crkve, međutim uvijek su kraće
oblikovani, ravnajući se tako prema trajnosti koncentracije običnog čovjeka. Odmah
poslije navoda mjeseca pod naslovom „Nema mjesta...” možemo pročitati ove retke
uz priloženu sliku nekog novorođenčeta. „Božićno je vrijeme, u kome sveta Crkva
slavi kršćanskome srcu najmiliju svetkovinu, sveto narodjenje Isusovo, slavi Božić.
Sveto nam evandjelje o tom pripovijeda, da su Majka Božja i sv. Josip na zapovijed
rimskog cara Augustina pošli u grad Betlehem, da se ondje prijave za popis, koji se
vršio po cijelom rimskomu carstvu.
A kad su bili ondje, dodje vrijeme, da Majka Božja rodi. I rodi sina svoga prven-
ca i povi ga u pelenice i stavi u jaslice, jer nisu imali mjesta u gostionici. (U)
Betlehemu nije bilo mjesta za Isusa. I danas nema mjesta u svijetu za Isusa.” (...)
Autor u nastavku aktualizira čitavu priču obraćajući se na zbivanja koja su uslijedi-
la, s razlogom uočava da ne samo u svijetu već i u obitelji, školi nema mjesta da se
djeca odgajaju prema kršćanskim uzorima i stoga „divljaju”, dok su roditelji i učitelji
nemoćni.
Velečasni Bošnjak pobrinuo se da svojim čitateljima osim kraćih proznih teksto-
va ponudi i stihove da bi mogli i vizualno što više usvojiti i zapamtiti od učenja
Crkve, zato u tu svrhu objavljuje pjesmu „Pred jaslicama”, no ide i dalje, ne samo
zbog toga što se na dnu stranice našlo nešto prostora koji je valjalo popuniti nego je
bio svjestan i primjene metodičkih postupaka, da kršćansko učenje valja uprizoriti u
tekstu, slici i stihu, što će povrh toga potvrditi svojevrsnom poantom uobličenoj u
poslovici: „Bolje je poštenje u siromaštvu, nego bogatstvo bez poštenja”, aludirajući
na sve ono što valja da karakterizira hrvatskog čovjeka i na ovim najjužnijim pros-
torima Mađarske. U nastavku slijedi pjesma „Kad mi se sin rodio”, značilo bi to da
sve izrečeno na taj način bit će još jednom potvrđeno, svrhom da se poruka zapamti.
Odgojni pristup mu je izvrstan, naime na taj način dobio je zaokruženu cjelinu –
polazeći od rođenja Isusa Krista do rođenja djeteta u običnoj obitelji, u našem slučaju
Sándora Petőfia, koji je u pjesmi opjevao rođenje svoga sina.
Uredniku nije promaklo iz vida da gaji domoljublje prema domovini Mađarskoj,
stoga će u izdanju objaviti popriličan broj Petőfievih stihova, uostalom i „Narodnu
pjesmu”, u prijevodu Béle Horvátha. Naravno, pjesme mađarskog barda 48-aške re-
volucije, osim toga što su poučne, istovremeno šire i rodoljublje, pozivajući narod na
ustanak. Poratne godine kada je djelovao župnik Bošnjak bile su slične davnašnjim
vremenima.
No kršćanski nauk iznosi sažeto i u idućim prilozima „Dođite k meni svi, koji ste
trudni i preopterećeni, i ja ću vas utješiti!”, kao i stihovi „Isus kuća”, „Svetkovina
Srca Isusova – svetkovina ljubavi”. Nameće se pitanje tko je ispjevao pjesmu Isus
kuća? Odgovor ćemo pokušati dati u nastavku.

Hrvatski kalendar 55