Page 171 - Kalendar_2010
P. 171

Hajde, soldati, ajde spati'
                                                      Več je devet sati.
                                                    Ki se najde na vulici,
                                                     On dobi po guzici!

                          Jenpot sem tam skakal kolik njegovog mehaničarskog stola i gledal furt na trom-
                       betu koja je tam visila na jednom drvenom klincu na zidu.
                          – Očeš ju isprobati? – zapita mene. Zel ju je doli od klinca govoreč: nosi ju pak
                       se vuči na njoj trombetati kaj buš mužikaš ja pak bum puškaš. Dobil sem pozivnicu
                       „orlovu” vu graničarstvo. Tu moram spomenuti da su se naši graničari Pomurčani
                       pajdašili, prijateljili s jugoslavenskim graničarima jer je večina njih bila iz Međi-
                       murja. Nigdar nem zabil, višeputa su skupa pili kamanhečku nohicu vu naši štali vu
                       kesnim, mračnim nočima. Vu ranu zoru ti su soldati samo nestali. Tabor onda išče
                       neje izbil. Sumnjiv je mir vladal na naši kugli.
                          Da se vračam k svoji trombeti. Vesel sem bil kak jarac v lucerki! Imam tromben-
                       tu! Vučil se bom igrat (svirati) pak bom onda veselil narod po gostej, po balim!
                       Fantazija moja je neprevidno plamtila vu moji lubanji dok svoju trombentu nesem
                       pokazal susedu Hasanu. Ž njim ne sem imel nigdar sreču! Kaj se je dogodilo? Zadok
                       me je nagovarjal da mu pokažem tu trombentu, da ju on provizitira je li dobra ili pak
                       ne. Ja pak kakti tele dobroga srca predal sem mu svoje najdraže blago, trombentu!!!
                       A on, „majstor glazbala”, našel je v stolovi kišti, kleščije, neki stari odvijač i hamer,
                       pak je zadok „majstruval” dok trombenta nije ležala pred nami vu bar petnaest
                       falati. – Ve ju nameči skupa! Ako si ju znal širom pobrati, onda ju ve i popravi!
                       Probal je on siromak, ali mu neje uspelo. Delove sem ja skupil i v jedni torbici dimo
                       odnesel. Sebi sem obečal da ne budem trombitaš, nego harmonikaš! Želja mi se
                       ispunila! Više nego sedemdeset let vlekel sem melodiju za melodijom, na veselje sta-
                       rijima, starešima i mladima. Dej nim Bog na zdravlje! Bivši gazda trombente Đura
                       Tkalec več skoro pedeset let počivle na sumartonskom grobiju, a žena mu Kata i
                       dan-danas živi zdrava vu svojemu 96. letu! Bog te poživi išče puno let, Teco!

                                                                              Joška Vlašić Manglin



















                       Hrvatski kalendar                                                      171
   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176