Page 168 - Kalendar_2010

Dana 8. travnja 1897. obavio je svoju veliku životnu ispovijed. Nakon ispovijedi
bio je izvanredno veseo. Sutradan se pričestio. Toga dana se odvukao, jer je već vrlo
teško hodao, i na igralište, toliko je bio radostan što se oslobodio svojih grijeha.
Unatoč lošemu zdravstvenom stanju svaki je dan u sjemenišnoj kapelici obavio
križni put. Dana 11. travnja primio je bolesničko pomazanje. Idućega dana, tada je
već jedva mogao hodati, stigla je vijest iz Zagreba da ga otac provincijal Družbe
Isusove prima u Družbu, dopušta mu položiti zavjete i daje mu dopuštenje da nosi
redovničko odijelo. Petar je uvečer na Veliki utorak i položio zavjet „vječnog siro-
maštva, čistoće i poslušnosti Družbi Isusovoj”. Dana 15. travnja u 2 sata ujutro na
Veliki četvrtak primio je uskrsnu svetu pričest, posljednju u svome životu. Nakon
objeda svi osmoškolci došli su mu u pohode. Toga dana je izdahnuo. „Isuse!” – bila
mu je posljednja riječ.
Njegov profesor matematike i fizike u 8. razredu rekao je kasnije: „Imao sam
sreću gledati kako umire svetac”.
Pero je doživio 22 godine, 10 mjeseci i 27 dana.
Jedan osmoškolac, koji je kroz osam godina živio zajedno s Petrom, napisao je
tada svome učitelju: „Najboljeg Vašeg nema više. Petar Barbarić zamijenio je ovaj
život i svijet koji njega ne bijaše vrijedan, ljepšom domovinom – rajem...”. Jedan
petoškolac je pak javio svome prijatelju ovo: „Barbarića slave đaci kao sveca. Ako
njega crkva jednom ne proglasi svecem, tada si ja neću nikad moći svetost koje-
ga sveca predstaviti.”
Sprovod Petra Barbarića bio je na Veliku subotu. Mnogi su otišli na Petrov ukop.
Zvona su uskrsno, veselo zvonila, ta slavilo se Isusovo uskrsnuće. I Petrovo!
U Travniku je zabilježeno 250-ak uslišanja po zagovoru Petra Barbarića. Evo za
primjer jednoga. Anđi Rajić iz Guče Gore počela se sušiti ruka. Sarajevski liječnici
pokušali su sve što su mogli da je izliječe, ali joj ništa nije pomoglo. Uputili su je da
četvrtkom, jer je Petar Barbarić na Veliki četvrtak umro, odlazi na njegov grob i da
pouzdano moli devetnicu njemu u čast. Žena se odmah odlučila za to. To je bilo u
nedjelju. Odmah sutradan je osjetila olakšicu, skinula je gips, mogla je micati prsti-
ma. Ruka joj je potpuno ozdravila.
I nama se vrijedi uteći Petrovu zagovoru, a ujedno i moliti za njegovo proglašen-
je blaženim. Svima bi nam to dobro došlo, ne samo Hrvatima nego i svima ljudima
dobre volje. Nemojmo propustiti tu dobru priliku! Evo molitve za proglašenje Petra
Barbarića blaženim: Gospodine Isuse Kriste, udostoj se proslaviti svoga vjernog
slugu Petra i daj da po njegovu uzoru sve više ljubimo Tvoje Presveto Srce i vjerno
Ti služimo u čistoći tijela i duše.
Nebeska kraljice i naša Majko Marijo, izmoli svojim svemogućim zagovorom u
Boga da Tvoje odabrano dijete bude naskoro uzvišeno na čast oltara. Amen.
Sv. Josipe, moli za nas! (Sv. Josipa je Hrvatski sabor 1687. godine proglasio
zaštitnikom hrvatske države. Moja primjedba. Ž. G.)
Živko Gorjanac

168 Hrvatski kalendar