Page 165 - Kalendar_2010

„Divan mladić”

Moto: «Od svih puteva što vode u nebo meni se čini najkraćim, najlakšim i
najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjujući svoje obične dužnosti.”
(Petar Barbarić)

Na satima vjeronauka u osnovnoj školi učili smo da smo zato na svijetu da Boga
upoznamo, njega ljubimo i poslije smrti u raj dospijemo. Tome je težio i Petar
Barbarić, koga je blaženi Alojzije Stepinac nazvao „divnim mladićem” i služio je
mise za širenje Petrova štovanja.
O Petru Barbariću kažu da je bio „svetac svakodnevlja”. Ja mislim da nam baš
zato može biti vrlo blizak. Mene je kod njega najviše „uhvatio” njegov moto kada
sam ga jednom u svome rodnom Santovu u roditeljskoj kući pročitao na njegovoj
„svetoj” sličici koju smo vjerojatno dobili od nekoga hrvatskog svećenika koji je
misio u mjesnoj katoličkoj crkvi. Ovim svojim napisom kanim postići da ga i vi
zavolite i koliko možete slijedite, jer tko svece slijedi, nije na lošem putu.
Pisac njegova životopisa s naslovom „Uskrsna zvona”, pater Josip Weisgerber
(1922–1985), isusovac i doktor psihologije, kaže o njemu da je psihički bio „zdrav
zdravcat” i „genij afektivne i društvene zrelosti” iako je živio samo 23 godine. Bio
je i jedinstven primjer svojim utjecajem na razredni kolektiv. Bilo je više slučajeva
kada njegovi odgojitelji nisu mogli riješiti neke trzavice i sukobe u razredu, a Petar
je svojom zrelošću i razlozima u više navrata preokrenuo čitav razred. Petar je bio
jednako divan plod i obiteljskog i sjemenišnog odgoja. (Bio je pitomac travničkog
sjemeništa u kojemu je djelovao i bio i rektorom i isusovac Petar Pančić,
1853–1905), porijeklom bunjevački Hrvat iz bačvanskog Čavolja.)
Petar se volio igrati, planinariti, pješačiti (propješačio je Hrvatsku od Požege pa
kroz Bosnu i Hercegovinu), bavio se glazbom, volio je učiti strane jezike: sam je
naučio lijepo talijanski, a u školi grčki, latinski i njemački.

Tko je zapravo bio Petar Barbarić?

Bio je hrvatski katolički sin kršne Hercegovine. Pošto je u Rimu kod Svetoga Oca
započeo proces oko njegove beatifikacije (proglašenja blaženim), dobio je naslov
„sluge Božjeg”. Petar je, inače, poznat u svijetu. Na hrvatskom ima pet izdanja nje-
gova životopisa, na njemačkom dva, a ima i na francuskom, talijanskom, mađarskom
i slovenskom jeziku. Nijemac Josip Engling, koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu,
i koga isto žele proglasiti blaženim, napisao je o njemu: „Još se dobro sjećam kako
me je životopis Petra Barbarića potaknuo da budem vjeran u malim stvarima i
marljiv u učenju i kako me ponukao da budem potpun Marijin zbornik.”
Porijeklom je, dakle, Hercegovac. Potječe iz siromašnoga kraja s puno djece.
Rodio se 19. svibnja (u Marijinu mjesecu) 1874. godine u Šiljevištima kod Klobuka,
nedaleko od Vitine i Imotskog. O ocu mu Anti pišu da je bio „slobodan u općenju s

Hrvatski kalendar 165