Page 165 - Kalendar_2010
P. 165

„Divan mladić”

                                   Moto: «Od svih puteva što vode u nebo meni se čini najkraćim, najlakšim i
                                   najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjujući svoje obične dužnosti.”
                                                                                     (Petar Barbarić)

                       Na satima vjeronauka u osnovnoj školi učili smo da smo zato na svijetu da Boga
                       upoznamo, njega ljubimo i poslije smrti u raj dospijemo. Tome je težio i Petar
                       Barbarić, koga je blaženi Alojzije Stepinac nazvao „divnim mladićem” i služio je
                       mise za širenje Petrova štovanja.
                          O Petru Barbariću kažu da je bio „svetac svakodnevlja”. Ja mislim da nam baš
                       zato može biti vrlo blizak. Mene je kod njega najviše „uhvatio” njegov moto kada
                       sam ga jednom u svome rodnom Santovu u roditeljskoj kući pročitao na njegovoj
                       „svetoj” sličici koju smo vjerojatno dobili od nekoga hrvatskog svećenika koji je
                       misio u mjesnoj katoličkoj crkvi. Ovim svojim napisom kanim postići da ga i vi
                       zavolite i koliko možete slijedite, jer tko svece slijedi, nije na lošem putu.
                          Pisac njegova životopisa s naslovom „Uskrsna zvona”, pater Josip Weisgerber
                       (1922–1985), isusovac i doktor psihologije, kaže o njemu da je psihički bio „zdrav
                       zdravcat” i „genij afektivne i društvene zrelosti” iako je živio samo 23 godine. Bio
                       je i jedinstven primjer svojim utjecajem na razredni kolektiv. Bilo je više slučajeva
                       kada njegovi odgojitelji nisu mogli riješiti neke trzavice i sukobe u razredu, a Petar
                       je svojom zrelošću i razlozima u više navrata preokrenuo čitav razred. Petar je bio
                       jednako divan plod i obiteljskog i sjemenišnog odgoja. (Bio je pitomac travničkog
                       sjemeništa u kojemu je djelovao i bio i rektorom i isusovac Petar Pančić,
                       1853–1905), porijeklom bunjevački Hrvat iz bačvanskog Čavolja.)
                          Petar se volio igrati, planinariti, pješačiti (propješačio je Hrvatsku od Požege pa
                       kroz Bosnu i Hercegovinu), bavio se glazbom, volio je učiti strane jezike: sam je
                       naučio lijepo talijanski, a u školi grčki, latinski i njemački.


                                       Tko je zapravo bio Petar Barbarić?

                       Bio je hrvatski katolički sin kršne Hercegovine. Pošto je u Rimu kod Svetoga Oca
                       započeo proces oko njegove beatifikacije (proglašenja blaženim), dobio je naslov
                       „sluge Božjeg”. Petar je, inače, poznat u svijetu. Na hrvatskom ima pet izdanja nje-
                       gova životopisa, na njemačkom dva, a ima i na francuskom, talijanskom, mađarskom
                       i slovenskom jeziku. Nijemac Josip Engling, koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu,
                       i koga isto žele proglasiti blaženim, napisao je o njemu: „Još se dobro sjećam kako
                       me je životopis Petra Barbarića potaknuo da budem vjeran u malim stvarima i
                       marljiv u učenju i kako me ponukao da budem potpun Marijin zbornik.”
                          Porijeklom je, dakle, Hercegovac. Potječe iz siromašnoga kraja s puno djece.
                       Rodio se 19. svibnja (u Marijinu mjesecu) 1874. godine u Šiljevištima kod Klobuka,
                       nedaleko od Vitine i Imotskog. O ocu mu Anti pišu da je bio „slobodan u općenju s


                       Hrvatski kalendar                                                      165
   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170