Page 75 - Ivan_Horvat_Zidanski_dicaki
P. 75

Zidanski_dicaki.qxp  2017.10.18.  12:49  Page 73





                                      – Ovi ki idu od Sambotela, su prošli gori med
                                    brige. Tamo okol Caka. Onde im goru ognji.
                                      – Mislil sam – veli Ive. – Put moradu slobodan
                                    ostavit, a va močvare ne moru pojt. Ali kade je ov
                                    Cigančić. Bi bil mogal reć da kamo ide.
                                      Marko je prošal najpervo na hrast. Odanjeg
                                    čuda ni j’ vidil. Onda je prošal prik najbliže grad−
                                    je k gradu. Vanjskoga varoša vrata su bila zaperta.
                                    Zboka je bilo Ciganov. Marko se zamiša medanje
                                    i posluškuje. To je doznal da na zutra čekadu
                                    perve Turke pod grad. Z grada ćedu rano jutro
                                    pojt konjaniki, da je pošteno «prijedu».
                                      Marko biži najzad. Ivu zbudi, i mu povi ča je
                                    doznal.
                                      – Ur se zori – veli Marko, – hodi, idemo gori.
                                      Sad su trimi zgora. Neg najednoč vidu da se
                                    kisečka gradska lesa otprie i konjaniki idu van.
                                    Marko pozna da je i naši med njimi. Po gvieri je
                                    pozna.
                                      – Ča ćedu ovi? – pita Ive.
                                      – Ćemo vidit – dostane odgovor.
                                      Sad jur dobro vidu da idu konjaniki k
                                    Sambotelu. Kad dojdu do jedne male lozice, ka je
                                    na dva kraje ceste, se na dva diele razdilu.
                                      – Sad ur znam – veli Marko. – Ovde ćedu je
                                    čekat, i nenadijano na nje udrit. Poglejte, sranili
                                    su se va lozu. Nikogar ni j’ vidit.
                                      I oti dvimi, ki su odzdol ustali, idu jedan za
                                    drugim gori. Gledadu. Neg najednoč vidu da se
                                    ništo praši od Sambotela.
                                      – Idu Turki – veli tiho Marko, kotkad bi je
                                    znam čut mogli.

                                                                                   73
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80