Page 67 - Ivan_Horvat_Zidanski_dicaki
P. 67

Zidanski_dicaki.qxp  2017.10.18.  12:49  Page 65





                                                           XII.


                                    Karol se jutro stane, sve pogleda. I s dicom se
                                    pomina i s onimi ki ćedu pojt gori na veliku jelvu
                                    boktat. Dici čuda tanača da, aš oni su ur ništo
                                    preživili. Karol ide va Palaču. Kad dojde, samo
                                    jedan boktar je onde. Drugi gradju načinjadu.
                                    Karol pri ubiedi povi dičakom ča su liktar
                                    poručili. Pri ubiedi veli Marko:
                                      – Znate ča dičaki, ja sam si to mislil, da mi
                                    dvimi s Ivom idemo doli k močvaram, kie su okol
                                    Djundješa, i ćemo djiskat kade par miestov, kude
                                    ćemo moć projt na drugu stran. Mislim, da bi bilo
                                    dobro, ako kade kot vodotočin najdemo mjesto.
                                    Turki ćedu si gvišno i ovde načinjit šatore. Konje
                                    ćedu si ovde morat deržat kad je paše i vodie.
                                      – Va čiem si glavu trapiš? – pita Vili.
                                      – Meru ćemo je tit knoći bludit – veli Marko –
                                    oto ću ja sam činit. Pak bi si morali i par ribov
                                    zlovit, dokjek još ni ovde Turkov.
                                      – A ča ćedu reć liktar? – pita Pišto.
                                      – Nećemo im sve povidat – veli Marko.
                                      – Turki ćedu to mislit – veli Ive – da su na
                                    okolici nimški špioni. Na jednom mjesti dva put
                                    je nećemo bludit.
                                      Meru se štrajtadu, ali onda se pomiru.
                                      – Pak i oni si kradu jedan od drugoga – veli
                                    Marko. – Zato imadu va tabori i žandare. Ako ne
                                    kanu se pojt bojevat, onda je ovi z odzad z biči
                                    tuču i gonu na bitku. Ćeš neg vidit.
                                      – Odakjek znaš ti sve ovo? – pita Vili.
                                      – Otac su mi povidali – veli Marko. – Oni su jur

                                                                                   65
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72