Page 219 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

– Pod šeširom zapravo i nema ništa, ali se zna praviti važnim,
a mi smo mu samo nasjeli, pa mu je na taj način uspjelo da zavlada
– priznali su mnogi samokritički.
– Ostavio nas je da gladujemo, samo je sebi sličnima omogućio
da se okuće, da sve zgrabe – predbacivali su drugi.
Od toga vremena nitko nije ni primjećivao Šuvorka. Sve su
raznijeli što mu je bilo povjereno. Pričaju da su ga posjećivali i psi-
lutalice. A tada – kao da ga je slavna prolaznost paralizirala – ni
pomaknuti se nije mogao. Rastrgali su mu i hlače i ne našavši ono
što su tražili, napustili su ga razočarani.
Jednom riječju: u carstvu gospodina Šuvorka nastao je veliki
dar-mar, nered. Mnogi su ga posjećivali bez kraja i konca. Svatko
je uzimao ono do čega se domogao...
Još su se i vrapci ohrabrili pa su sudjelovali u gozbi. Sve dobre
stvari trpali su u svoje želuščiće. Da bi se odmorili, slijetali su na
široki obod šešira gospodina Šuvorka. Tamo su se ugodno osjećali,
dobro im je prijalo, a za uspomenu – za svaki slučaj – ostavljali su
svoju vizitkartu...
Eto, to je sudbina ptičjeg strašila!

219