Page 191 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Sándor Márai

Anđele, koji si s neba sišao
pođi što hitnije

Mennyből az angyal menj sietve

U zgarišnu, Budimpeštu što mraz krije
Tamo gdje među ruskim tenkovima
Glas je umuknuo zvonicima,
Gdje nema blještavog božićnog bora,
Ni na stablima zlaćanog ora,
Ništa drugog, samo mraz, drhtanja i gladi,
Da bi razumjeli, tako im kaži,
Iz noći, glasno im reci;
Anđele, vijest o čudu ponesi.

Neka ti krila brzano zapraskaju,
Poleti, zašumi, jer te žarko čekaju.
O svijetu im ne pričaj,
Gdje svijeća sad razlijeva sjaj,
Topla ognjišta, razastrt stol resi,
A svećenik krasnorječivo tješi,
Svileni papir šušti i poklon,
Mudrost riječi odmjerava, pametan naklon.
Sijev prskalica stablima šumori:
Anđele, o čudu, ti progovori.

Reci, jer to je svijeta čudo hrabro,
Jednog sirotog naroda božićno stablo
U Tihanoj Noći, gorjet je otpočelo –

191