Page 194 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Mihály Babits

Blijedi zimski crtež

Halavány téli rajz

Kakve li su tišine bijele!
Daleki nam dom sjedi usred zime.
Dođi mila na prozore,
pogledaj se, poljubi me.
Sunce sja, ne sniježi više
a pahulje prestati neće.
Meko, tiho, pahuljasto
S njima trenutak svaki slijeće.

Do prozora dođi draga.
pogledaj nasred avlije,
usred svježeg, mekog saga
nikakav trag se ne krije,
tek stopala služavkina
bljedolika riše
karavan hodočasnika
što se u Sahari briše.

U slani smrznuto stoji
Vrt. Đeram sred vrbika,
Ledenom bradom mašući broji
Što kao sat, godina bježi svaka.
Padajte sitne, padajte
Trenutaka guste pahuljice
od prstena mraznog branite
još veću dubinu, naše srce.

194