Page 187 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Došašće

Advent

Da bi povratio neumoljivo vrijeme,
Da bi zgrabio na trenutačnom nadahnuću
pulsirajuću duševnost rođenih djela,
Uime tvoje su zasadili stablo platana.
U planinama tvoga podrijetla, u Pelionu,
prema visu izranjavajućih sjenki stabala
i ispupčenost planina natkriva kamenje,
na sokačiće lupetajućih skalinada i na glasove
praznika, na riječi i fraze.
Nesigurnost podnebnih fenomena s nedokučivim
tvrdokornostima te iznenađuju tamo i učinili
te ćutljivim, u riječima škrtim, ali u pravdi
izdržljivim,
pravcato-pravim čovjekom.
U borbama sa znanjem, da bi pristigao od najnovijeg,
upoznao si iskonsko:
razmišljao si srcem i pameću osjećao.
Mudar si bio, onaj koji je naišao na oslonac u igri,
te iz mozaičnih boja harmonije oživio atonalitet,
da bi sve to na dnu duše smogao ujediniti i uskladiti.

187