Page 182 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 182
Volja za životom
Djake žiti
Ne razumijem.
Ne razumijem!?
Ne razumijem!!
Zašto počinje s toliko
Žalosti težak ovaj put?
Ali ići, ići, treba,
ispred kućica maleckih,
gdje se na konopčiću suši odijelo
i tužna sudba daje znak s dvorišta.
Tko će vam pomoći, Robinsoni?
Za vas sunce skrivaju daske.
Uz gutljaj vina,
pripaljujem jednu cigaretu.
I s plašljivošću me obuze osjećaj,
da nema volje živjeti.
Nato vlak zazviždi i juri sa mnom,
u opsjenjujući svijet.
182
