Page 16 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Ispod krošnjatog lišća, zelenila...

Prijatelju, Santovcu Marinu Velinu

Ispod krošnjatog lišća, zelenila,
Kadgodašnjeg nakrajselskog dvora,
Od litnje omarine rumenih lica,
U debelom hladu, razastrtih krila,
Još mlade voćke, plodonosnog ora,
S društvom uspomena – sidimo dvojica.

U srpanjskom popodnevnom tišu,
Iz bostana cvrkut ptičji se čuje.
Sa bilog stolnjaka, veza šokačkoga,
Ubrane ruže opojno mirišu.
Prepuna čaša grlo osvježuje,
Iz stare bukare, domaćeg, rujnoga.

Sjećanja draga iz srca izviru,
Kad smo odrana postali pajtaši,
I jedno drugom bili pomagači.
Trčali skupa na Bilu ćupriju,
Trošnim drumom doživljaja naših,
I pecarili po Klađi, igalskoj Galvači.

Igrali se žmure po Maloj šumici,
Ispoda bostana blagodatnog Rita,
Blizu sokačića, voljene Bodolje,
Leškareć s drevnim puškama u ruci,
Kraj Buka, vazda dobre volje,
Partizanili pod džbunjem Rakita.

15