Page 14 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Pruži mi ruku, toplu, desnu Tvoju,
Znam, ne pristaju nam vijenci lovorovi,
Bezglasan vapaj naš, u neprebolju,
Rajskog djetinjstva slap smo, koj’ žubori.

Pruži mi ruku, toplu, desnu Tvoju,
Da duh hrvatstva u kolu nas krasi,
Da nam pjesma krili k širemu obzorju,
Da ljubav i mir nikad s’ ne ugasi.

Pruži mi ruku, toplu, desnu Tvoju,
Uza stijeg moje, da žilam’ kola trag,
Da udovoljim mi spokoju,
Koliko si srcu prijatelj i drag.

Budimpešta, 24. ožujka 2002.

13