Page 12 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 12
Pruži mi ruku...
Prijatelju i pjesniku
Stipanu Blažetinu
Pruži mi ruku, toplu, desnu Tvoju,
Uza stijeg moje, da žilam’ kola trag,
Da udovoljim duši mi spokoju,
Koliko si srcu prijatelj i drag.
Pruži mi ruku, toplu, desnu Tvoju,
U zagrljaju da t’ kuc’ čujem bila,
Da nam dječarci, jednaki po soju,
Snova iskrsnu poput ptičjih krila.
Pruži mi ruku, toplu, desnu Tvoju,
Da me provoda duž dragih sokaka,
Šlavonicu, Furku, Betlem i Bodolju,
Kiflu, Tri pupka, znanih od prabaka.
Pruži mi ruku, toplu, desnu Tvoju,
Da zaveslamo djetinjstva nam čamcem,
Ferenc-kanalom, Klađom, i uz volju
Pecanja strasnog, Budžačkim Dunavcem.
Pruži mi ruku, toplu, desnu Tvoju,
Nek’ izroni sjeta rascvjetanih staza,
I prizor nestašnih, u „bodoljaškom
stroju”, Slaveći pobjedu ponosnih obraza.
11
