Page 18 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Viruj, i u šutnji bezričnoj nas ima,
Pa i to znaj, Bog će da nam prosti,
Kad god nam sjete sa pristolja sluša.

Znale su nas dobro seoske mijane,
Gdje smo bećarili, glasno ludovali,
Uz vino rujno veseli, raspjevani,
S pratnjom tambura sve dokle ne svane,
Birtašima snenim pjano kumovali,
Ne hajući na mamurluk sutrašnji.

Ispod krošnjog lišća zelenila,
Kadgodašnjeg nakrajselskog dvora,
Od litnje omarine rumenih lica,
U debelom hladu, razastrtih krila,
Još mlade voćke, plodonosnog ora,
S društvom uspomena – sidimo dvojica.

17