Page 21 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 21
Prijatelju
Razrednom suputniku Nikoli Benčiću
Blijed si, brate, što se zbilo,
Kakove te brige more?
Lice ti je posivjelo,
Bez sna bdiješ, čekaš zore!
Zar baš nigdje nema lijeka,
Tugom hraniš duge noći.
Čuj, ne bi li neka seka,
Mogla biti pri pomoći?
Slutim što no steže grudi,
Slutim brate rane tvoje.
Ljubav je to, s mirom budi,
Sutra će sve biti bolje.
Prijatelju, sve će proći,
I ljubavne slatke boli,
U toj torbi, taj će smoći,
Koji zna da vazda voli!
Budimpešta, 1955.
20
