Page 24 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Svom drugu

Sredoju Ružiću

Brzo prođe vrijeme đakovanja.
Život će te gnječit, al’ se ti ne plaši!
Zaboravit nemoj naša drugovanja
Što ih skova razred, pjesma, tamburaši.

Oni dani bjehu prve slasti naše,
A mi smo ih pili kao rosu ruže.
Dok mlađana srca od sveg bolje znaše
Shvatiti riječ preslatku, toplu, nježnu: druže!

Pruži desnu svoju ko kad smo se sreli
Prvi put u dvoru naše đačke sreće.
Od rastanka tek nas koji trenut dijeli,
A tuge i boli vrijeme preboljet će.

Sjeti se ponekad planova i sanja,
Dugih razgovora one zadnje noći,
U osvitku zore, novog radovanja
Kad si me zapito: „Da l’ ću imat moći?”

Pođi, tebe, druže, očekuju sela,
Kućice malene, tijesni sokaci.
Prijatelji novi, djevojačka prela,
O čemu snivamo još kad bijasmo đaci.

23