Page 28 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

svađom i tučnjavom
krašene mijane,
na danonoćna bdijenja,
mamurluk i zorenja.
I bezbroj bunjevačkih
svatova, Vujića, Išpanovića,
Vujkova, Mamužića i
drugih mu prijatelja
i pajtaša.
Ne, nije optička varka,
još i sada viđam,
u pamćenju nosam
dobroćudni smiješak,
sjedokosi razdjeljak,
elegantnost poze,
kako mu ispod podbratka,
cvili violina,
i kako gudalo
u desnoj mu, fi no,
virtuozno kuša,
miluje tanane strune –
omiljenog seoskog primaša,
zvanog čiča-Ivuša.

Budimpešta, 2001.

27