Page 76 - Kalendar_2017

33-121_Layout 1 2016.11.04. 11:51 Page 74

– Sada imaš hladnjak, zatim perilicu za suđe, a sad bi mogao nabaviti i klima-uređaj za
stan – kaže cerekajući se Marko te dodaje: – I to sve zahvaljujući prometnoj nesreći koju
nikada nisi vidio.
– Da, koju nisam nikada vidio – odvratim otpuhujući dim cigarete
– Čekajmo. Strpljivost je najbitnija, gospodine… Kako se ono zovete – Maaarić, kaže
Marko
– Znaš da sam dobio poziv od suda – kažem Marku.
– Kako je naše sudstvo postalo brzo! Pa od nesreće je prošlo tek dva mjeseca. Dakle
sve se poklapa. Prosto ne vjerujem da ćemo uspjeti – kaže Marko zamišljeno preokrećući
sudski poziv u rukama.
– Jeste li dobili poziv? – začujem Komarićev piskutav glas preko telefona. – Da, kako
ne. Utorak u jedanaest sati – odgovorim ozbiljno.
– Znate, gospodine Mariću. Uključio sam i jednog vrhunskog vještaka za prometne
nesreće. Želim da bude sve kristalno jasno, a ne da se natežem na sudu, je li bilo ovako ili
onako.
– Slažem se s vama. Dakle vidimo se u utorak – odgovorim spuštajući slušalicu na
postolje.
U hodniku suda sjedili smo mi svjedoci, Komarić sa sinom, njegov odvjetnik te optu-
ženi sa svojim odvjetnikom. Promatrali smo se šutke. Uskoro su stranke pozvane unutra,
a mi svjedoci ostali smo vani. Nakon nekog vremena pozvan je prvi svjedok, a nešto posli-
je i drugi. Ostao sam u hodniku na trenutak sam. Iza ugla pojavila se neka žena, pokucala
na vrata sudnice i ušla. Čuo se mali žagor, a onda su svi počeli izlaziti. Sudac je izašao tako-
đer žurno i izgubio se u hodnicima.
– Ma zamislite, gospodine Mariću, rasprava je prekinuta upravo kad je govorio onaj
moj vještak. Osim toga vi ste trebali biti pozvani unutra. A tako je sve kristalno jasno –
kaže Komarić, mašući nestrpljivo rukama po zraku. Zazvonio mi je mobitel. Krenem hod-
nikom.
– Da. A sve je u redu! Odlično. Dakle sad i ja mogu odraditi svoj dio posla. Idem odmah
– odgovorim hladnokrvno i nastavim hodnikom prema uglu.
– A kamo idete, gospodine Mariću? Upita me znatiželjno Komarić. – Do WC-a. Odmah
se vraćam – ne pogledavši ga, odvratim.
– A, došli ste natrag. Sudac se još nije vratio – kaže Komarić obraćajući mi se i pogleda
na dva stasita čovjeka u civilu iza mene.
– A tko su ovi? – upita me znatiželjno.
– Sudac se ne vraća. Uhićen je. A ovdje u mojoj ruci su nalozi za uhidbu vas i vaših svje-
doka koje vam je našao neki Matko Pintarić – kažem bezizražajno. Komarić me promatrao
ne vjerujući izgovorenim riječima.
– Ali… Vi ste policajac, a ne svjedok? Ali i vi ste umočeni u to. I vi ćete nagrabusiti, moj
Mariću – kaže bijesno, gledajući me pravo u oči.
– Prvo, ja nisam Marić, nego Ivan Stipetić, dragi gospodine. Aaaaa, što se tiče hladnja-
ka i perilice nalaze se uredno zapečaćeno u policijskom skladištu. A sada, lijepo vas moli-
mo da krenemo svi zajedno u policijsku postaju na razgovore – odgovorim još ozbiljnije.
– Evo vidiš, moj Ivane, što iz jednog slučajnog razgovora koji čuješ na terasi kafića
možeš sve doznati – kaže Marko srčući kavu iz šalice.

74 2017 Hrvatski kalendar