Page 72 - Kalendar_2017

33-121_Layout 1 2016.11.04. 11:51 Page 70

Pisali ste i o Domovinskom ratu, perivoju u Trstenom i Cvijeti Zuzorić.
Kako ne, imao sam zbirku koja bi i Vama mogla biti zanimljiva i koju sam objavio prije
desetak godina, koja se zove Crna kronika. Ona je nastala zaista iz novina iz crne kronike.
Ali ja sam uradio nešto drugo. Uzeo sam te članke iz novina, ubio ovaj ovoga, zaklao ovog,
opljačkao banku, silovao... Uzeo sam te teme i materijal, ali sam im dao oblik stiha, tako da
je nekakva banalna tema kako je netko nekog ubio, dobila oblik soneta, druga je dobila
oblik engleske balade, razumijete, i tako se stvorio jedan čudan odmak od teme, ali ta
tema na ovaj način postala je još aktualnija. Drugi dio knjige, jer su mi ove sapunice,
meksičke pa ostale bile beskrajno smiješne i lude skroz, onda sam napravio svoje
sapunice, to je bio drugi dio knjige, a treći dio knjige je mali oglasnik, gdje sam ja davao
svoje oglase. Dakle, tu vrstu angažiranosti sam imao, u ratu sam pisao doista angažirane
pjesme... Pisao sam pjesme koje su izravno govorile o ratu, ali one su zapravo bile protest
protiv rata, ali ja sam, vidite, kada su palili crkve po Hrvatskoj, kada se sve rušilo, ja sam
napisao malu pjesmu Crkvica u plamenu, ali ona je imala oblik soneta. Ja sam htio da taj
zatvoreni, savršeni oblik bude crkva. Da to bude oblik koji čuva razorenost. Na taj način ja
nisam kričao na vikače na krv, nisam se služio istim sredstvom. Jer kad se služite istim
sredstvima, isti ste. Veliki slovenski pjesnik Oton Župančič u vrijeme onoga rata, drugog,
napisao je zbirku Previharimo viharje. Ja to nisam htio raditi, ne možete nadvikati vihor, a
da i sami ne postanete vihor.
Ponekad je tišina snažnija od vihora.
Snažnija je. Napisao sam zbirku koja se zove Bdijenje koja ima takvih tonova koja je
vrlo tiha, skromna, govori o razorenom samostanu. Govori o mnogim stvarima koje je rat
donio. Govori o tome kako su pucali na starački dom. Ali pjesma ima oblik zahvalnosti
pitomaca staračkog doma što im srušili dom, jer će ih na taj način lišiti i onako teškog
života. Oni pišu jedno cinično zahvalno pismo u stihovima. Dakle, na taj način sam reagi-
rao. Bio sam jedan od rijetkih u Hrvatskoj koji je pisao engleskoj kraljici. Naravno, tada
nisam znao da kada to radi netko tko nije britanski podanik, kraljica mu ne mora odgo -
voriti. Tako mi ona nije nikad odgovorila, ali znam kako je pismo dobila. Kako sam ja pre-
vodilac Shakespearea, onda sam mislio da imam pravo pisati engleskoj kraljici. Pisao sam
joj na šekspirskom engleskom, rukom, vizigoticom.
Recite, gosparu Luka, živite u Dubrovniku, stvarate, akademik ste, poznat ste i priznat pjes-
ni. Jeste li zadovoljni svojim statusom pjesnika, i što mislite o hrvatskoj poeziji danas.
Ne bih je prosuđivao. Ali ono što bih vam odmah mogao i želim reći, ne želim pisati
poeziju koja bježi od poezije. Koja traži razloge za svoje postojanje u nepostojanju poezi -
je, u bijegu u prozu. Mislim da je to posao proze. Danas u hrvatskoj poeziji, pa ne samo u
Hrvatskoj, čak i u drugim zemljama ima premalo individualnosti u pjesništvu. Kada
pogledate čitave antologije, novije poezije, vama se čini, barem se meni čini, da ih je sve
napisao jedan pjesnik ili dva, ne mogu naprvu pogoditi tko je to, a prije sam mogao? E, to
je ono što se meni ne sviđa.
Ima li puno pjesnika?
Ne, ne mislim. Mnoge je sram biti pjesnik. Nemaju alata. Nemaju alata. Nije važno što
vi o sebi mislite. Mnogi misle kako je slobodni stih lako pisati jer je on slobodan. Reći ću
vam jedno moje staro pravilo: kada pišete zatvoreni pjesnički oblik, morate naći svoj oblik
slobode u njemu, kada pišete slobodni oblik, morate naći obvezatno svoj oblik ropstva.
Robovanja riječi, morate znati reducirati materijal. Slobodna poezija nije slobodna. Ona je

70 2017 Hrvatski kalendar