Page 67 - Kalendar_2017
P. 67

33-121_Layout 1  2016.11.04.  11:51  Page 65








                  Intervju
                                   „Ne pišem pjesme nigdje,

                                    nego tu gdje me stignu”




                  Gosparu Luko Paljetak, čast mi je raz-
                  govarati s Vama, mogu li Vas oslov -
                  ljavati s Gosparu?
                     Neće mi biti krivo.  Titulu gos -
                  para nije lako zaslužiti ni u mome
                  rodnom gradu Dubrovniku.  To je
                  poseban pojam i on nije u izravnoj
                  vezi s materijalnim bogatstvom. On
                  je u vezi s duhovnim bogatstvom.
                  Načinu ophođenja prema ljudima,
                  prema stvarima, prema pticama,
                  prema povijesti, prema gradu, pre -
                  ma lijepim ženama, prema ružnim
                  ženama, prema moru.
                     Rodili ste se u Dubrovniku; recite nešto o vašoj obitelji, o mjestu rođenja.
                     Ja sam se rodio zaista u starome GRADU, unutar zidina. To je na neki način odredilo
                  moju vizuru u stanovitom smislu moj pogled na svijet. Vrlo je važno što vidite, što čovjek
                  vidi onog trenutka kada postane svjestan svoje okoline. I to u vrlo ranom periodu svoga
                  života. Ti prvi pojmovi su kardinalni pojmovi koji ostaju kao trajna popudbina, kao zaliha
                  arhetipskih slika.
                     Dakle, moj pojam kuće nije kao kada djeca crtaju kuću, kvadratić s trokutom umjesto
                  krova, moj pojam kuće uvijek je bila renesansna palača, moj pojam grada je bio zatvoren
                  grad, zaštićeni grad, što ima i dobrih i loših strana. Kada ste unutra, uvijek žurite doznati
                  što je izvana. Kada ste izvana, uvijek žurite doznati što je unutra. S jedne strane to je lijepa
                  pozicija, jer ona neprestano stvara jednu vrstu radoznalosti koja je u ovom našem poslu,
                  koji je stvaralački posao kako god ga mi zvali, vrlo važna.
                     Radoznalost Vas je tjerala na otkrivanje grada, stvaranje priče...
                     Naravno. Meni je grad moj Dubrovnik. On je meni bio zapravo prva grandiozna velika
                  igračka prije lego-kocaka, koje tada nisu ni postojale, a nitko nije ni znao da će se pojavi-
                  ti. Moj je grad bio veliki labirint u kojem se ne možeš izgubiti zato što sve ulice vode na
                  Stradun. A iz Straduna možeš se opet dalje igrati po svim pokrajnim ulicama. Ja potječem
                  iz jednostavne, obične, siromašne obitelji. Moj otac je bio drvodjelac, majstor parketar,
                  odličan majstor. Postavljao je parkete vrlo komplicirane, ili obične na riblju kost, na brod-
                  ski pod, mozaik parkete..., gdje god je mogao. Po Dubrovniku, u okolici, u Crnoj Gori, po
                  hotelima. Od toga je živio. Mama je bila domaćica. Oboje njih su porijeklom iz Konavala,
                  to je u blizini Dubrovnika, jedan vrlo lijepi kraj.




                   2017 Hrvatski kalendar                                              65
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72