Page 68 - Kalendar_2017

33-121_Layout 1 2016.11.04. 11:51 Page 66

Kraj koje nosi u sebi puno duhovnost i priča, mitova...
Upravo tako. Po sredini je polje. Sa sjeverne strane su planine koje završavaju velikom
planinom koja se zove Snježnica, tu je Gornja Banda. S druge pak strane je tzv. Donja
Banda. Moj otac je iz Donje Bande, iz sela Poljice, a mama je iz sela Prigorje iz Gornje
Bande. I naravno da su se oni sreli na polovici puta u polju, i kako to već biva…
Odrasli ste, proveli dječaštvo, išli u školu u Dubrovniku?
U Dubrovniku sam nakon osnovne škole pohađao staru preparandiju, koja je bila
izvrsna škola i tada je trajala pet godina. Ona je potpuno osposobljavala učenike da budu
potpuni, završeni ljudi, da budu spremni za svoju struku. Da budu odlični učitelji nakon
što završe tu petogodišnju školu. A u njoj se učilo mnogo toga. Osim pedagogije, jezika,
književnosti, učilo se svirati, ja sam učio tambure, učio sam dirigiranje, voditi zbor, svirati
klavir. Bila je to izuzetno dobra škola, s izvrsnim profesorima od kojih su bili neki strogi,
neki manje strogi, neki su bili smiješni kao i uvijek, ali na stanovit način sve smo ih voljeli.
Malo smo gunđali na tu petogodišnju školu jer svi naši drugi kolegi bi završili godinu dana
ranije gimnaziju. Bio sam spreman za učitelja, ali unatoč tomu što smo bili jako siromašni,
a država mi nije htjela dati stipendiju, u ono doba nekako nisam valjda bio možda posve
pogodan da je dobijem, ja sam htio i dalje studirati jer sam mislio da mi uza sve što sam
naučio i stekao nije u znanju dovoljno. Htio sam studirati, ali naravno nisam imao novaca
za Zagreb, jer je on bio preskup, hladan, morao bih imati nova odijela, zimska odijela.
Stoga sam se opredijelio za fakultet u Zadru, zato što je Zadar vrlo sličan Dubrovniku,
drukčije struktuiran grad naravno, ali je klima ista.
S istom odjećom se može živjeti, putovati i u Zadru i Dubrovniku!
Tako je. I tako sam se odlučio za Zadar. Stanovao sam, naravno, u studentskom domu
s još trojicom kolega. Studij sam završio u rekordnom roku od četiri godine. Slavistiku i
engleski jezik kao B predmet, ruski jezik pod C predmet. Ono sve klasično, anglistiku i
kroatistiku odnosno jugoslavistiku, tako se to tada zvalo. To bi značilo književnost svih
jugonaroda ondašnje države. I naravno jezik. Imao sam izvrsne profesore. Fakultet u
Zadru osnovan je 1960. godine i mnogi profesori su dovedeni iz Skoplja gdje su bili na
radu po kazni, dio njih, a dio njih je dovela vlast. Bila je to jedna vrlo zgodna kombinacija
sjajnih ljudi koji su zbog nekih svojih malih grešaka bili na hladovini u Skoplju. Kad je
osnovan ovaj fakultet, nije bilo dovoljnog kadra i onda je dio njih došao predavati, svi su
bili vrhunski, apsolutno vrhunski stručnjaci, tako da smo u nekim stvarima i na nekim kat-
edrama bolje stajali, imali bolje profesore nego Zagreb tada.
Poslije Zadra se vraćate u svoj rodni grad?
Ne. Budući da sam bio izvrstan student, jedan od ponajboljih uopće u povijesti toga
fakulteta, ja i kolega književnik Ivan Aralica, koji je došao nešto malo prije mene, bili smo
najbolji studenti čak i nagrađeni ne znam koliko puta i moj profesor, pokojni profesor, moj
šef dr. Nikola Ivanišin poželio je da mu ja budem asistent na katedri za noviju hrvatsku
književnost. Ali nije se moglo odmah otvoriti to mjesto i sad u tom interregnumu, u toj
pauzi nekoj ja sam, a već sam i prije kao student jer me to zanimalo, otkrio zapravo ljepotu
kazališta lutaka, čudesno kazalište lutaka koje je mene spašavalo iz niza mojih malih
traumatičkih trenutaka udaljenosti od kuće, nekih samoća, onda bih ja pobjegao u kaza-
lište lutaka i našao svoj svijet. I onda sam se ja zaposlio kao student u Kazalištu lutaka, kao
glumac, najprije. Ali kako sam bio previsok za paravan, onda sam mislio da bi bilo bolje da
ja to svladam, da naučim ne samo lutkarstvo nego da naučim kako se to režira, kako se

66 2017 Hrvatski kalendar