Page 49 - Kalendar_2017

33-121_Layout 1 2016.11.04. 11:51 Page 47

uspjeli dogovoriti oko nasljednika krune. Nijedan od međusobno suprotstavljenih župa-
na i banova nije se osjećao dostatno jakim preuzeti vlast, pa je moguće da im se tada
Koloman činio najprihvatljivijim izborom, tim prije što je njegovim ustoličenjem u
Hrvatskoj konačno zavladao mir. Osim toga ugarski kralj svoje pravo na hrvatsku krunu
temeljio je i na rodbinskim vezama s udovicom kraljicom Jelenom, te na činjenici da su
njegova prethodnika Ladislava I. sami Hrvati pozvali neka preuzme ispražnjeni tron.
Koloman je bio snažan vladar koji je mogao jamčiti nepovredivost hrvatskih granica i
obraniti zemlju od vanjskih napada, pa je i to jedan od razloga da je Koloman imao pot-
poru hrvatskih velikodostojanstvenika. Bez nje jamačno ne bi mogao dugotrajno sačuvati
vlast u Hrvatskoj. Ugarski se kralj nije htio oslanjati na vojnu silu, nego je krunidbenom
zavjernicom Hrvatima obećao poštovati njihove povlastice i državnost Hrvatskoga
Kraljevstva. Njegova krunidba, dakle, nije bila samo svečana proklamacija pobjede i šire-
nja vlasti do Jadranskog mora upućena susjedima i Álmosu, nego je on uz to preuzeo sva
prava i obveze koje su proizlazile iz naslova hrvatskoga kralja. No, za razliku od Slavonije,
Koloman i njegovi nasljednici na teritoriju preko Save nisu uspjeli učvrstiti svoju vlast sve
do 14. stoljeća. Razlog tomu bio je u činjenici što su hrvatski banovi takoreći samostalno
vladali Hrvatskom i Dalmacijom, a osim toga kralj je jamčio dalmatinskim gradovima
poštovati prijašnju samoupravu i povlastice.
Ugarski su kraljevi isprva ostavili netaknutim hrvatski državnopravni ustroj. Oni sami
nisu boravili u Hrvatskoj i Dalmaciji, nego su imenovali bana kao kraljevskoga namjesni-
ka koji je vladao u njihovo ime. Katkada je pak vladar za hrvatsko-dalmatinskoga kralja
ustoličio svoga sina i budućega kralja sukladno institutu „mlađega kraljevstva” (ifjabb kirá-
lyság intézménye, ducatus). Od Bele III. ugarski kraljevi redovito su svojim sinovima povje-
ravali vladanje u pojedinim zemljama kraljevstva, pa su tako oni u svojstvu duxa (mađar-
ski herceg, hrvatski knez) vladali u Hrvatskoj i Dalmaciji, Slavoniji ili Bosni. Ovaj se institut
osobito udomaćio na području između Drave i Save (srednjovjekovne Slavonije). U Sla -
voniji su kao „mlađi kraljevi” vladali kasniji ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. (1220. – 1226.),
herceg Koloman, mlađi brat Bele IV. (1226. – 1241.), herceg Stjepan, kasniji kralj Stjepan V.
(1246.) i herceg Bela, mlađi sin Bele IV. (1261. – 1269.).
Bela IV. (IV. Béla, 1235. – 1270.) bio je zadnji kralj uz kojega se vezuje posebna krunid-
ba hrvatskom krunom, pače moguće je da je ovaj običaj prestao još za vladanja Andrije II.
Razlog tomu treba tražiti u konačnom prihvaćanju primogeniture kao načela nasljeđiva-
nja, ali je moguće da je postojao i neki drugi, nama nepoznati razlog za to. Kada su
Mongoli sredinom travnja 1241. zauzeli Peštu i nastavili pustošiti po Ugarskoj, Bela IV. sa
svojom obitelji utočište je potražio u Gradecu, preteči Zagreba. Tatari su prešli preko Dra -
ve u Hrvatsku i Slavoniju pustošeći sve pred sobom. U Gradecu su srušili novu prvostolni-
cu posvećenu svetom Stjepanu, ali i brojne druge crkve i zgrade. Bela IV. sa svojom obite-
lji i pratnjom nastavio je uzmicanje prema Jadranskome moru, te je utočište našao u Klisu,
Splitu i Trogiru. Upravo za boravka u Trogiru sustigao ga je Kadan kan sa svojom vojskom.
Trogir je odluč no branio knez Stjepko Šubić, kojemu su u pomoć stigli još neki hrvatski
velikaši, prije svih krčki knezovi Frankopani. U jeku najžeš ćih Kadanovih napada na grad-
ske zidine (u ožujku 1242.), stigla je u mongolski tabor vijest da je umro veliki kan Ogotaj
(Ögödej). Na to su se Mongoli povukli iz Hrvatske i Ugarske i krenuli u svoju domovinu.
Pošto se osvjedočio da su Tatari doista napustili državu, Bela IV. u svibnju 1242., u pratnji
krčkih knezova, napustio je Dalmaciju. Tom su prigodom Frankopani kralju dali i znatan

2017 Hrvatski kalendar 47