Page 46 - Kalendar_2017
P. 46

33-121_Layout 1  2016.11.04.  11:51  Page 44








                     Prvi hrvatski kralj (rex Chroatorum) bio je Tomislav (910. – 928.) koji se 925. jamačno
                  okrunio, ali nije poznato ni mjesto krunidbe ni kruna kojom se krunidba dogodila. Tijekom
                  njegova vladanja novodoseljeni Mađari pokušali su zauzeti područje između Drave i Save,
                  ali je hrvatski vladar uspješno odbio napade, te je tada možebitno proširio svoju vlast sve
                  do Drave, o čemu, međutim, ne postoje vjerodostojni dokazi. Na njegovu molbu papa
                  Ivan X. 925. sazvao je crkveni sabor u Splitu na kojemu je odlučeno da se vlast splitskoga
                  nadbiskupa ima proširiti na područje cijele Hrvatske. Jedan od najvećih hrvatskih kraljeva
                  bio je Petar Krešimir IV. (1058. – 1075.), koji je uz pristanak Bizanta svojoj državi priključio
                  dalmatinske gradove i otoke. Petar Krešimir IV. rabio je naslov „rex Dalmatiae et Croatiae”
                  i za razliku od svojih prethodnika nije samo nominalno upravljao tematom Dalmacijom,
                  nego ju je ujedinio u jedinstveni političko-upravni teritorij Hrvatske i Dalmacije.
                  Općeprihvaćeno je gledište u hrvatskoj historiografiji da je tijekom vladanja Petra
                  Krešimira IV. Hrvatska bila teritorijalno najveća, jer je kralj proširio granice na Dalmaciju,
                  Slavoniju i Bosnu. Ipak je njegova vlast nad Dalmacijom bila ograničena jer se Bizant nije
                  odrekao svoga suvereniteta nad njom, a Slavonijom (područjem između Drave i Save) u
                  to vrijeme samostalno je vladao ban Dmitar Zvonimir, koji je tu zemlju dobio od ugarskoga
                  kralja, a naslov bana nosio je već 1065. godine. Zvonimir je bio oženjen Jelenom (mađar-
                  ski Ilona), kćerju kralja Bele I. i starijom sestrom kralja Ladislava I. S obzirom da Petar
                  Krešimir IV. nije imao muških nasljednika (iza njega je ostala kći Neda), ali ni živuće braće,
                  to ga je poslije njegove smrti 1075. godine na prijestolju (iz do kraja neutvrđenih razloga)
                  naslijedio dotadašnji slavonski ban i hrvatski dux Dmitar Zvonimir (1075. – 1089.), s čijom
                  pojavom počinje tijesna veza između Hrvata i Mađara. Pravni naslov njegove krunidbe
                  nije počivao ni na primogenituri ni na senioratu, nego je on „izabrani“ hrvatski kralj.
                  Logično je pretpostaviti da je ovaj nasljednik Stjepana Svetoslavića i Hicele Orseolo uži-
                  vao potporu ugarske kraljevske kuće i bizantskih careva, te je u neku ruku bio nametnut
                  Petru Krešimiru IV. i Hrvatima isprva kao ban, a kasnije i kao potkralj.  Vjerojatno je
                  Zvonimir uz potporu Arpadovića ponudio hrvatskomu kralju Slavoniju, a ovaj mu je zauz-
                  vrat dao naslov duxa i ostavio mu mogućnost da postane hrvatski kralj. Zvonimir je 1075.
                  poslao izaslanstvo papi Grguru VII. moleći ga da prizna njegovu državu. Rimski je papa u
                  jesen iste godine poslao u Hrvatsku svojega legata opata Gepizona i simbole kraljevske
                  vlasti: krunu, žezlo i mač, te papinsku zastavu. Opat Gepizon je u nedjelju, 8. listopada
                  1075., u crkvi svetoga Petra u Solinu okrunio Zvonimira za kralja Hrvatske i Dalmacije.
                  Dmitar Zvonimir prisegnuo je papi da će mu biti vjeran podanik, da će mu davati godišnji
                  dar u novcu (200 zlatnika), da će plaćati Crkvi desetinu itd. Priklanjanjem uz papu Grgura
                  VII. i pružanjem jamstva crkvenim interesima u Hrvatskoj Dmitar Zvonimir osigurao je
                  politički i obrambeni savez sa Svetom Stolicom, državnopravno priznanje Kraljevine
                  Hrvatske i Dalmacije  (regnum Dalmatiae et Chroatiae) te njezin stabilan međunarodni
                  položaj. Hrvatski je kralj dao sagraditi trobrodnu baziliku u biskupiji kraj Knina, bogato je
                  darivao crkve i samostane, od kojih je darova najpoznatiji onaj dan samostanu svete
                  Lucije u Baški na otoku Krku, koji je ovjekovječila poznata Baščanska ploča. Zvonimir je uz
                  papinu pomoć osigurao državne granice te mir i blagostanje u zemlji, ali nije imao muško-
                  ga nasljednika (njegov sin Radovan umro je 1083. u dobi od 17 godina), pa je poslije nje-
                  gove smrti 1089. došlo do borbe za prijestolje jer Hrvati nisu prihvatili njegovu udovicu
                  kraljicu Jelenu za vladaricu, pa je ustoličen Stjepan II., sinovac kralja Petra Krešimira IV. i
                  negdašnji dux, posljednji iz roda Trpimirovića. Vladao je kratko vrijeme jer ga nakon 1090.


                    44                                             2017 Hrvatski kalendar
   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51