Page 47 - Kalendar_2017

33-121_Layout 1 2016.11.04. 11:51 Page 45

isprave više ne spominju. Nakon njegove smrti obnovljena je borba za prijestolje.
Dalmatinski su se gradovi priklonili Jeleni, točnije muškomu vladaru iz njezine obitelji, a
to je tada bio ugarski kralj Ladislav I. (sveti), pa su splitski prior Petar Kakaunt (de genere
Cacauntorum) i Petar Gušić na čelu izaslanstva dalmatinskih gradova pošli u Ugarsku, gdje
su Ladislavu I. (1077. – 1095.) ponudili hrvatsko prijestolje i zamolili ga da u njihovoj zem-
lji uspostavi mir. Kralj je tu ponudu prihvatio, pa je 1091. godine na čelu velike vojske pre-
šao preko Drave. Nije naišao na veći otpor sve do Gvozda (Alpes Ferreae) gdje se njegova
vojska sukobila s Hrvatima. Tijekom borbe do njega je stigla vijest da su Kumani i Pečenezi
provalili u Mađarsku, zbog čega je obustavio vojni pohod i vratio se u domovinu kako bi
potjerao provalnike. Jamačno je njih u njegovu zemlju poslao bizantski car, kojemu nije
bilo u interesu da ugarski kralj proširi svoju vlast sve do Jadranskoga mora. Premda Bečka
ilustrirana kronika (Chronicon pictum vindobonense) navodi da je ugarski kralj na pohod u
Hrvatsku pošao kako bi se osvetio neprijateljima svoje sestre Jelene, ipak stvarni razlog
bio je njegovo pozivanje na nasljedno pravo, kao i činjenica da su ga sami Hrvati pozvali
u svoju zemlju i ponudili mu hrvatsko prijestolje. Ugarski je kralj zauzeo područje između
Drave i Save (srednjovjekovnu Slavoniju), pa je na njemu ustrojio županije po mađarskom
uzoru (kao feudalne, a ne rodovske upravno-teritorijalne jedinice), utemeljio je
Zagrebačku biskupiju i podvrg nuo je pod jurisdikciju Kalačke nadbiskupije. Za vladara Sla -
vonije postavio je nećaka Al moša (Almo, mađarski Álmos, 1091. – 1095.) kako bi pokazao
da taj dio Hrvatske ne namjerava pripojiti Ugarskoj. Almoš se međutim doskora suočio
s ot porom novoizabranoga hrvatskoga kralja Petra Snačića (Sva čić) i njegovih pristaša, pa
je 1095. napustio Slavoniju. Kada je Ladislav I. 1097. umro, na prijestolju ga je naslijedio
nećak Koloman (Könyves Kál mán, 1095. – 1116.), Almošev brat. On je 1097. nastavio
pohod na Hrvatsku, te je na planini Gvoz du porazio hrvatsku vojsku. U tom je boju pogi-
nuo i kralj Petar, zadnji hrvatski kralj na rod ne krvi. Koloman je potom zauzeo Biograd na
Moru (Belgrad supra mare, Alba ad mare, Tengerfehérvár), te je dospio u susjedstvo
Mletačke Republike, na što je
dužd Vitale Michieli predložio
razgraničenje između njegova
i Kolo ma nova posjeda. Do toga
je došlo 1098. godine, o čemu
je sastavljena i povelja iz koje je
razvid no da se Koloman smat -
rao zakonitim nasljednikom
Hrvat skoga Kraljevstva. Pošto
je proteklo pet godina od bitke
na Gvozdu, Koloman je odlučio
zasjesti na hrvatsko prijestolje,
pa se u Biogradu na Moru
1102. dao okruniti za kralja
Hrvatske i Dalmacije. Ovo
potonje kraljevstvo unio je i u
svoj kraljevski naslov nazivaju- Državni ugovor iz 1102. Pacta conventa,
ći se: „Ego Colomanus dei gratia ugovor 12 hrvatskih župana s ugarskim kraljem
rex Hungariae, Croatiae et Kolomanom. Naslikao: J. F. Mücke.

2017 Hrvatski kalendar 45