Page 48 - Kalendar_2017

33-121_Layout 1 2016.11.04. 11:51 Page 46

Dalmatiae salvo habito consilio, postquam coronatus fui Belgradi supra mare.” Prije krunid-
be obećao je Hrvatima da će poštivati sva prava i povlastice Hrvatskoga Kraljevstva, pa je
time području od Drave do Jadranskoga mora osigurao poseban položaj. Ovom je krunid-
bom prije 915 godina i službeno nastala državna zajednica između Hrvatske i Ugarske. Na
hrvatskom su prijestolju do 1918. godine sjedili vladari koji su istodobno vladali i
Ugarskom.
Uz naprijed opisane događaje vezuje se jedan od glavnih prijepora mađarske i hrvat-
ske historiografije, a tiče se pravnoga temelja nastanka hrvatsko-ugarske državne zajed-
nice, odnosno pitanja kako su ugarski kraljevi Ladislav I. i Koloman dospjeli na vlast u
Hrvatskoj. S obzirom da su hrvatsko-mađarski odnosi tijekom stoljeća bili neopterećeni
razmiricama, to se ovo pitanje pojavilo tek potkraj 18. stoljeća jačanjem mađarskoga
nacionalnog identiteta, kada su se Hrvati pokazali branom za ostvarivanjem nacionalnih
težnja mađarskoga naroda. Početak rasprave o tzv. hrvatskome pitanju datira u 1790.
godinu, kada je obnovljen ustavni život u državi, pa se na zasjedanje ponovno sastao
Ugarski sabor. Na njemu je jasno izražena želja mađarskih nuncija za uvođenje mađarskog
jezika, umjesto „mrtvoga” latinskoga čemu su se pak suprotstavili Hrvati. Budući da kralj
obično nije sankcionirao zakone koje hrvatski nunciji nisu prihvatili, to se dogodilo i glede
pitanja službenoga jezika, pa su se saborske rasprave i dalje vodile na latinskome. Ne za -
dovoljni Mađari stoga nastojali su dokazati da im Hrvati nisu jednakopravni, da ne mogu
osporavati Mađarima pravo da u „svojoj” državi govore mađarskim jezikom itd. U dokazi-
vanju podređenoga položaja Hrvatske polazili su od toga da su ugarski kraljevi oružjem
pokorili Hrvatsku, pa je stoga ona samo Ugarskoj „podložna strana” (partes subjectae).
Nasuprot tome, Hrvati su tijekom hrvatsko-ugarskoga javnopravnog prijepora tvrdili da je
kralj Koloman, doduše, porazio hrvatsku vojsku na bojnome polju, ali Hrvatskim
Kraljevstvom nije vladao kao svojom podložnom zemljom, nego je postigao kompromis
s hrvatskim velikašima (s „dvanaest hrvatskih plemena”) i priznao im sva prava i povlasti-
ce koje su i prije imali. Tek nakon sporazuma s njima (pet godina poslije pobjede na
Gvozdu) odlučio se okruniti za hrvatskoga kralja, jamačno posebnom tada još postoje-
ćom hrvatskom krunom. Zbog toga je savez između Hrvata i Mađara bio personalna unija.
Svoju tvrdnju potkrepljuju činjenicom da su Hrvati kralja Kolomana i u pisanim izvorima
sačuvali u lijepome sjećanju, što se ne bi dogodilo s nekim tko je nasiljem preuzeo vlast.
Hrvatska ga povijest, naime, pamti kao vrlo učenoga kralja, koji je imao posjede u srednjo-
vjekovnoj Slavoniji, što je pridonijelo njegovoj odluci da na ovomu području sagradi ceste
i mostove. Isprave spominju „put kralja Kolomana” (strata Colomani regis), odnosno „most
kralja Kolomana” (pons regis Colomani).
U ovom već duže od dva stoljeća postojećem ustavnopravnom pitanju od tada su
obje strane pomalo ublažile stajališta, napose mađarska. Zemaljski su zakoni, naime, od
vremena Habsburgovaca Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju nazivali pridruženim stranama
(partes adnaxae), a ne više podložnim stranama, a od Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868.
ustalio se naziv posestrime zemlje (socia regna). U historiografiji je također prihvaćeno da
je Trojedna Kraljevina bila poseban „politički narod sa svojim zasebnim teritorijem i
punom unutarnjom autonomijom”, ali se i dalje Hrvatska ne naziva kraljevinom, nego je
to samo Ugarska, jer je i kruna ugarska, kao i kralj.
Smatram da je do krunidbe u Biogradu na Moru došlo tek 1102. godine zbog toga što
su borbe za prijestolje vođene od Zvonimirove smrti doista iscrpile Hrvate, koji se nisu

46 2017 Hrvatski kalendar