Page 44 - Kalendar_2016
P. 44

33-tol-108_Layout 1  2015.11.02.  13:05  Page 40








                                             Zrinski i Suleman

                           Suleman se razbolio biše           Kad je njega paša razumio
                           U bijelu gradu Carigradu.          Silenu je vojsku sakupio:
                           Pitaju ga paše i veziri:           Sto hiljadah po izbor konjikah,
                           „Što je tebi, care gospodare?      Pešadije ni broja se ne zna.

                           Koja ti je bolovat nevolja?        Hode vojska do Sigeta grada,
                           Ili ti je starost dodijala?        I prid njome care Sulemane.
                           Ili junak Zrinović Nikola          Gleda’ ga je Zrinoviću bane,
                           Devet godin s tobom bojak bijuć?”  Gledao ga ter je besidio:

                           Odgovara care Sulemane:            „Mili Bože, na daru ti hvala,
                           „Prođte me se, paše i veziri!      Kad dočeka i ovoga danka,
                           Nije meni starost dodijala,        Da ja vidih ovliko junakah
                           Već nevirni Zrinović Nikola.       Pohoditi Zrinovića bana!

                           Koji razbi Ali pašu moga           Što sam, Bože, od tebe prosio,
                           Pod Sigetom, on se ne bilio!       Sada vidim da sam isprosio.
                           Ter isiče svu vojsku njegovu,      Blagoslovi svitlu sablju moju,
                           I porobi Bosnu do Fojnice.         Da osvetim svetu viru tvoju.
                           Sada nema većega junaka            Tri hiljade već nemam vojnikah,
                           U Turčina, ni u kaurina            A brez boja na polju Turakah;
                           Ni žešćega meni dušmanina          Al s pomoćju Boga velikoga,
                           Od Nikole Zrinovića bana.          Pridobit ću dušmanina moga.”

                           Nit ću živit, nit veseo biti,      Pak je svojoj vojsci besidio:
                           Dok nesmaknem dušmanina moga       „Poslušajte, mila braćo moja!
                           Zrinovića bana horvatskoga,        Evo na nas turska sila dođa,
                           Koj mi je puno dodijao.”           I prid njome care Sulemane.

                           Pak dozivlje Sokolović pašu,       Spomente se, da jeste Ungarci;
                           Ter je njemu care besidio;         Malo nas je, ali smo junaci.
                           „Amet paša, virna slugo naša,      Svaki udri na deset Turakah,
                           Kupi vojsku štogod veću moreš;     Sâm Zrinović hoće na dvadeset.

                           Da iđemo Siget uzimati             Ako l’ se je približalo vrime
                           U lijepoj zemlji Ungariji,         Da mi našu krvcu prolijemo,
                           Koga mi je babo uzimao,            Braneć svetu viru Isusovu,
                           Al ga nije osvojit mogao.          I svjetlu krunu cesarovu.

                           Ako nami Bog i srića dade,         Umrit ćemo kano mučenici,
                           Ter mi sada njega osvojimo,        Od slavnoga naroda vojnici,
                           I Nikolu bana pogubimo,            S golim sabljam’ u desnici ruci;
                           Bit ćeš vezir od svih pašah mojih.  Al’ će platit si nevirni Turci.”




                                                                            2016 Hrvatski kalendar
                     40
   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49