Page 43 - Kalendar_2016
P. 43

33-tol-108_Layout 1  2015.11.02.  13:05  Page 39








                     grad zauzimaju trećeg dana bitke. U prvim dani-
                     ma opsade sigetski kapetan izgubio je znatan dio
                     svoje vojske i golema materijalna sredstva. Nad -
                     moćnija osmanska vojska za ustavljena je kod
                     Sigeta. U hrvatsko-mađarsko-austrijskom siget-
                     skom taboru bilo je oko 2300 vojnika, a za vrije-
                     me opsade unutar grada zadržalo se 2000 kmeto-
                     va, zidara, tesara, žena i djece. Dvije vojske raspo-
                     lagale su podjednakim brojem topova: po šezde-
                     setak. Eventualni napad osmanske vojske na Beč
                     pod vodstvom sultana Sulejmana II. trebala je
                     zaustaviti vojska ugarsko-hrvatskoga kralja i nje-
                     mačkog cara Maksimilijana II. U kraljevskome voj-
                     nom taboru pokraj Đura (Győr) bilo je na okupu
                     40 000 vojnika, ali oni ne na puš taju tabor i ne
                     pružaju nikakvu pomoć opsjednutom Sigetu.
                     Ostali događaji u pjesmi odvijaju se kao i u stvar-
                     nosti. Postavlja se i pitanje tko je bio  „nećak”
                     Zrinskog, o kome ima riječi u pjesmi? On je bio
                     svak Zrinskog, zvaše se Franjo Tahi (najviše poznat
                     po ugušivanju seljačke bune Matije Gupca 1573.),
                     koji se pri kraju zauzeća samoga grada uspio
                     obući u tursku haljinu te sakrivši se u vodi i šašu  Spomenik Nikoli Šubiću Zrinskom
                     ispod visećeg mosta unutarnje tvrđe, uspio je         u Čakovcu
                     pobjeći iz zauzetog Sigeta.
                       Nastavivši našu priču o zbivanjima pod Sigetom, navodimo da je sultan Sulejman u
                     svojoj 72. godini, 6. rujna, tijekom noći preminuo u svom šatoru. Veliki vezir Mehmed
                     Sokolović pred svojim vojnicima sultanovu smrt je zadržao u tajnosti te je u njegovo ime
                     7. rujna izdao vojnu zapovijed o početku novog juriša. Teške su borbe vođene sve do pod-
                     neva. U pjesmi opisani Mojsije, liječnik Židov, nije pogubljen, kako to pjesma kaže, nego
                     je balzamirao sultanovo tijelo koje je nakon bitke odvezeno u Beograd, potom dostavlje-
                     no u Carigrad, a njegove iznutrice pokopane su na mjestu današnjeg Turbeta (Turbék),
                     gdje mu je i šator stajao. Ovdje je poslije podignut sultanov turbe, a u samoj tvrđi je u
                     rekordnom vremenu izgrađena  džamija (u 20. stoljeću pretvorena u muzej). Na mjestu
                     sultanova turbeta (porušen je tijekom 17. stoljeća) izgrađena je katolička crkva, najprije
                     od drveta, kamo hodočaste naši podravski Hrvati, nekoć i čakavski Hrvati iz Hajmaša
                     (Nagyhajmás) iz okolice Dombovara, Mađari i Nijemci, i to na blagdan Velike Gospe (15.
                     kolovoza). Zanimljiva je činjenica da su mrtvom sultanu Sulejmanu prije juriša žutim šafra-
                     nom zamazane ruke i on je iz svog šatora sjedeći „mahao” svojim jurišnicima, dabome, na
                     taj način da su njegovi dvorjani njegovu desnu ruku vezanim koncem pokretali, baš kao
                     da je živ...
                       Pjesmu priopćujemo u izvornom obliku, uz neke manje preinake, da ne bismo oteža-
                     vali ko munikaciju sa čitateljima, istovremeno zato da i tim kratkim prilogom pridonesemo
                     upoznavanju sigetskih događaja iz 1566. i njegovih hrvatskih i mađarskih junaka, na čelu
                     s hrvatskim Le onidom, Nikolom Zrin skim.


                     Hrvatski kalendar 2016                                                 39
   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48